Krajem prošlog tjedna, pod pokroviteljstvom međunarodne sindikalne asocijacije EFFAT, u Bruxellesu je održana dvodnevna Konferencija pod nazivom „Očekujući promjene i restrukturiranja u multinacionalnim kompanijama: EFAT-ovi politički odgovori u sektoru duhana, hrane i pića”.
Tijekom konferencije poseban naglasak stavljen je na ključne točke koje su obilježile aktivnosti EFAT-a u pronalaženju rješenja i izlaza iz stanja u kojem se nalazi tržište rada Europske unije što se ovog sektora tiče, a tiču se prije svega socijalnog dijaloga, prekovremenog rada, tarifne politike i velike nezaposlenosti mladih.
Premda je socijalni dijalog u odnosu na ostale sektore najbolji upravo u Sektoru hrane i pića koji se vodi sa predstavnicima poslodavaca udruženim u FoodDrinkEurope, još uvijek nije zadovoljavajući, jer je problema mnogo, a volje za njihovo rješavanje malo. Razvidno je da je ulaskom određenih zemalja u uniju, primjerice Rumunjske i Bugarske, došlo do migracije nezaposlenih u zemlje Europske unije, a to je dovelo do ozbiljnih poremećaja na tržištu rada, jer su domicilni radnici ostajali bez posla zbog jeftinije radne snage iz novo pripojenih zemalja Uniji. Uzme li se u obzir kako je ovo sektor u kojem je zaposleno 4,1 milijun radnika i dodatnih 400.000 neovisnih, samo možemo naslutiti koliko su veliki razmjeri poremećaja na tržištu rada i kolika je napravljena šteta uslijed grčevite borbe za ekstra profitima.
Ovakvim razvojem situacije Sektor hrane i pića sve više karakteriziraju radnici migranti i sve broj poslova na određeno vrijeme uz istovremeno ukidanje dobrih i stabilnih radnih mjesta. Prosječna plaća u ovom Sektoru pala je ispod EU prosjeka, tako da je usprkos krizi bilo nemoguće zapošljavati nove mlade ljude. Krajnja posljedica cijelog ovakvog spleta okolnosti i kretanja na tržištu rada jest podizanje starosne dobne granice radnika, tako da su sindikati morali odmah i bez odlaganja reagirati i kroz vlastite saveze i preko EFAT-a ozbiljno se pozabaviti pronalaženjem načina izlaska iz ovakve situacije.
Koliko je „moderni kapitalizam” uistinu surov i koliko daleko ide želja za brzom i jeftinom zaradom pokazano je na primjeru jedne Malte gdje je došlo do „uvoza” radne snage sa Filipina. Na Maltu, zemlju koja živi od turizma i koja ima oko 300 00 stanovnika, „dovezeno” je oko tisuću radnika i to na način da im je na Filipinima nuđen jedan oblik ugovora o radu, a kad bi stigli na Maltu morali su potpisivati drugi koji je poništavao prvi i prema kojem su radnici radili za 50 – 60 eura mjesečno. Problem je poprimio tolike razmjere da su se u rješavanje, osim sindikata, morale uključiti i vlade obiju zemalja.
Slijedeći problem u Sektoru hrane i pića na koji je upozorila ova konferencija, jest nesigurnost radnih mjesta jer su radnici mahom imali ugovore o radu na određeno vrijeme sa čitavom lepezom oblika sklapanja. Bilo je tu ugovora na puno radno vrijeme, na nepuno radno vrijeme, na pola radnog vremena, ugovora o unajmljenoj radnoj snazi, ugovora o iznajmljenoj radnoj snazi i još koječega.
Uslijed svega toga, Sektor je postao izuzetno neatraktivan za mlade čije je zapošljavanje izostalo, jer pravila koja su nametnuta, dovela su do nesigurnosti zaposlenja i do nemogućnosti napredovanja u bilo kom smislu.
Sama konferencija poslužila i kao podloga za donošenje plana rada u narednoj godini imajući u vidu problematiku tržišta rada u ovom Sektoru i postavljanje prioritetnih ciljeva, a koji su onda kao takvi trebali biti usuglašeni i donijeti na plenarnoj sjednici drugog dana Konferencije.
Plenarna sjednica održana je pod nazivom „Socijalni dijalog u EU industriji hrane i pića”, a održana je u prisutnosti predstavnika FoodDrinkEurope koji su ukratko izvijestili o svom viđenju socijalnog dijaloga u Sektoru, te su zajedno sa EFAT-om predstavili plan rada za narednu godinu, odnosno naredno razdoblje, jer se određene aktivnosti planiraju provoditi i do 2016. godine.
Plan rada predstavljen je u šest točaka koje sadržavaju najvažnija područja rada kao što su primjerice: Upravljanje starijom radnom snagom, Borba protiv nezaposlenosti mladih, Atraktivnost EU industrije hrane i pića i mogućnost zapošljavanja, Nano tehnologija u hrani i pićima, EU politika za Sektor hrane i pića i Suočavanje sa izazovima u pogledu konkurentnosti industrije hrane i pića na EU tržištu rada.
Tijekom dva dana trajanja Bruxelleske konferencije sindikalni predstavnici raznih EU zemalja dosta vremena izdvojili su za razmjenu međusobnih iskustava, i dobrih i loših, jer će im saznanja praksi iz drugih zemalja koristiti u budućem radu, kao i pri postavljanju prioriteta za sindikalno djelovanje.
Hrvatski Sektor hrane i pića, te Sindikata PPDIV na ovoj Konferenciji predstavljao je Davor Vrbek regionalni povjerenik III. sindikalne regije, koji ovo područje djelovanja, kao i problematiku dobro poznaje, jer je u Sindikat početkom ove godine došao iz prepznatljive hrvatske prehrambene kompanije Podravke.
