Search
Close this search box.

Prehrambeni sektor stagnira jer nema novih investicija

Šimo glas 1

Šimo glas 1“Industrijska strategija je mrtvo slovo na papiru, Hrvatska je visoko ovisna o uvozu hrane, a ruralna područja sve su zapuštenija” rekao je danas Šimo Oreškoivć, predsjednik Sindikata PPDIV u razgovoru za Glas Slavonije koji vam prenosimo u nastavku;

Poljoprivredno-prehrambeni sektor do sada se pokazao jednim od najotpornijih sektora na gospodarsku krizu. O tome kakvo je stanje trenutno u toj “najžilavijoj” gospodarskoj grani, koja zapošljava 50-ak tisuća radnika, razgovaramo sa Šimom Oreškovićem, predsjednikom Sindikata PPDIV.

Hrvatska je donijela Industrijsku strategiju Republike Hrvatske 2014. – 2020. godine. Ima li već nekih rezultata?

– Strategija je trebala zaustaviti negativne gospodarske trendove, pomoći restrukturiranju hrvatske industrije, a time i poljoprivredno-prehrambenog sektora i osigurati pretpostavke za njihov razvoj. Međutim, razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i seoskih područja, kao i prehrambene industrije, nije se dogodio te se postavlja pitanje je li to moguće s obzirom na postojeće stanje u sektoru i izostanak operativnih, provedbenih programa i mjera. U toj se strategiji naglašava da su potrebne provedbene mjere kako bi ona uspjela, no ipak nije jasno kako će se one provoditi niti postoji predviđeni budžet za nabrojene mjere. Prema našem mišljenju, Strategija ima mnogo nedostataka. Jedan od većih nedostataka jest što se u Strategiji ne spominje stočarstvo, koje je blisko povezano s industrijom, a prehrambeni sektor slabo je zastupljen iako je naznačen kao pokretač razvoja gospodarstva. Nedostaju i operativni programi i informacije o provedbenim mjerama, kao i mjere za poljoprivredu. Stoga nije bilo ni moguće razvijati prehrambenu industriju. Ona je stagnirala u razvoju, pojavio se samo mali broj konkurentnih prehrambenih proizvoda na tržištu, a za dizanje prehrambene industrije potrebne su nove investicije. Pokretanje investicija može se dijelom ostvariti sredstvima EU-a za ruralni razvoj te povoljnijim kreditnim linijama poslovnih banaka.

Borba s konkurentnošću

Je li zbog toga Hrvatska, unatoč svim resursima kojima raspolaže, toliko ovisna o uvozu hrane?

– Točno, zbog svega navedenog Hrvatska je visoko ovisna o uvozu hrane, a ruralna područja svakodnevno ostaju bez stanovnika i ti su prostori sve zapušteniji. Ako je Hrvatska već godinama ovisna o uvozu hrane, prehrambena industrija zaista bi trebala biti „pokretač” od kojeg se očekuje veća stopa rasta i zapošljavanja. U skladu s navedenim, Sindikat PPDIV Hrvatske zajedno je s drugim sindikatima gospodarskog sektora, preko središnjice SSSH-a, Vladi RH i nadležnim ministarstvima poslao inicijativu za održavanje sastanka na kojem bi se prezentirali naglasci iz Strategije i dosadašnja pozitivna i negativna iskustva u provedbi, a naša bi strana ukratko prezentirala uočene probleme, ali i prijedloge za realizaciju. Sastanak bi trebao rezultirati dogovorom o mogućnostima uključivanja sindikata, a u nastavku i oba socijalna partnera, u provedbu Industrijske strategije.

Kakvo je stanje u kompanijama poljoprivredno-prehrambenog sektora u Slavoniji i Baranji?

– Trenutno je dosta dobro, ali svakako bi moglo biti puno bolje da se ostvarila provedba Industrijske strategije, ali i da je godinu prije počelo ostvarivanje sredstava za ruralni razvoj iz EU fondova. Većina poduzeća održava poslovanje, bori se s konkurencijom na tržištu i nastoji popraviti produktivnost, tehnološki se unaprijediti i stvoriti dodatnu vrijednost. Belje, Vupik i PIK Vinkovci kao dio sustava Agrokor su stabilni i vjerujem da će se još više unaprijediti i razviti, pa i zapošljavati mladi i stručni kadar. I Žito unapređuje svoju ratarsku i stočarsku proizvodnju, a kreće i u investicije u Tvornicu ulja Čepin. Jedino su sve tri šećerane lani jako loše poslovale, uglavnom zbog loše kvalitete šećerne repe i sniženja cijena šećera na tržištu, tako da ove godine očekujem velike promjene u šećeranskoj proizvodnji, moguće kako u vlasničkoj tako i u organizacijskoj strukturi.

Kakvo je stanje u ostalim tvrtkama u kojima imate većinsko članstvo?

– Karolina je u vlasništvu Kraša i zahvaljujući njemu uspješna je tvrtka, dobro posluje, raste i zapošljava, a Kandit se bori s konkurencijom na tržištu. Preselili su se u novu modernu tvornicu i sada se trebaju dobro organizirati i uz pomoć Saponije kao vlasnika pozicionirati na tržištu. Žitar i Krnjak iz Donjeg Miholjca uspješno razvijaju poljoprivredno-stočarsku proizvodnju, Hana Našice lani je promijenila vlasnika, koji nastavlja razvoj poljoprivredne proizvodnje. Erdutski vinogradi uspješno su izišli iz predstečajne nagodbe, i to među prvima, promijenili su vlasnika te i dalje imaju sve preduvjete za uspješnu proizvodnju.

PPK Valpovo prodaje se strancima

Što je s PPK-om Valpovo, koji ima jedinstveni model upravljanja – dva vlasnika s jednakim udjelom?

– PPK Valpovo je stabilno društvo, dobro posluje. Ima dva vlasnika s jednakim udjelom u vlasništvu, a jedan od vlasnika prodaje svoj vlasnički udjel te se priča da ima zainteresiranog kupca i da je to stranac. Smatram da to nije dobro jer kod nas ima uspješnih poslodavaca, vjerujem, i potencijalnih kupaca te smatram da bi PPK Valpovo sa svim svojim kvalitetnim resursima i potencijalima u poljoprivredno-stočarskoj proizvodnji trebao ostati u domaćem vlasništvu. Valvita, klaonička industrija, nekad u sastavu PPK-a Valpovo ima puno teškoća, imovina je u vlasništvu Poštanske banke, koja ju je njima iznajmila, blokirani su i ne mogu dalje raditi, tako da vjerojatno slijedi novi stečaj i potraga za novim zakupoprimcem ili vlasnikom koji će organizirati rad i nastaviti proizvodnju.

Što je s ostvarivanjem EU fondova za ruralni razvoj?

– Konačno je nešto krenulo. Ministarstvo poljoprivrede objavilo je pravilnik na temelju kojeg je raspisan natječaj za ostvarivanje sredstava. Ukupno je za ruralni razvoj godišnje omogućeno nešto manje od 373 milijuna eura, ali projekti moraju biti prihvatljivi, boduju se i odlučuje što se može sufinancirati. Dokumentacija dosta košta i treba vremena da se pribavi, što nije lako. Pojedini poslodavci, pa i obiteljska gospodarstva, spremno su dočekali natječaje, međutim moram napomenuti da je jedna godina već prošla. 

Zatvoreni mlinovi u Belju i PIK-u Vinkovci

Zašto su mlinovi u Belju i PIK-u Vinkovci prestali raditi i kakva je sudbina radnika?
– I ja sam se začudio kada se to dogodilo, početkom ove godine. Vlasnik tih mlinova, donio je takvu odluku i o njoj obavijestio sindikat te smo s njima održali sastanke, tražili i dobili obrazloženje takve odluke, koje ide u smjeru pojačane konkurencije na tržištu brašna, pojave jeftinijeg mađarskog brašna i slabije potrošnje, a budući da imaju još tri mlina, s puno većim brojem radnika, odlučili su zatvoriti spomenute mlinove. Ukupno je u mlinovima radilo 26 radnika i uspjeli smo se izboriti za puno veće otpremnine nego što je to prema zakonu i kolektivnom ugovoru, a učinit ćemo sve da se tim radnicima pomogne u daljnjem zapošljavanju, jer to su naši članovi, za koje se mi u Sindikatu PPDIV moramo i dalje boriti.

Zadržali sva radna mjesta u vodoprivrednim poduzećima

Kako su završili natječaji za održavanje slijevnih područja vodnog gospodarstva?

– Natječaji su završili dobro za gotovo sva poduzeća koja sindikalno pokrivamo. Novi pravilnik za ostvarivanje novih licenci za održavanje slijevnih područja nije konzumiran, nije se izdala ni jedna nova licenca. Dosadašnja licencirana poduzeća dobila su četverogodišnje i godišnje ugovore, što je, vjerujem, dijelom i naša zasluga, tako da nije bilo otkaza ili nekih drugih štetnih postupaka za radnike, održana su radna mjesta i zadržani postojeći kolektivni ugovori. Jedino je ostao problem Vodoprivrede Vinkovci, koja nije dobila novi ugovor, ali je uložena žalba i vjerujem da će za njih biti pozitivno riješena, jer su bili povoljniji u natječaju od drugog ponuđača. (Zdenka RUPČIĆ)

Autor: http://www.glas-slavonije.hr/262009/7/Prehrambeni-sektor-stagnira-jer-nema-novih-investicija