Nakon što su radnici varaždinske mesne industrije Koka d.d. koja posluje u sustavu Vindija u vlasništvu Dragutina Drka, nakon dugotrajnog nezadovoljstva uvjetima rada, kao i zbog neplaćanja prekovremenog rada, te prisiljavanja radnika na rad duži od zakonom dozvoljenog, spontano u četvrtak 30. lipnja prekinuli rad u prvoj smjeni i okupili se u krugu tvornice, direktor Stjepan Sabljak bio je prisiljen pristati na razgovor sa predstavnicima Sindikata PPDIV koji u Koki zastupa interese radnika i nekolicinom radnika.
Problemi oko poštivanja zakonskih prava radnika od strane poslodavca u varaždinskoj Koki traju već niz godina, no kako radnici Koke nisu htjeli, uz svu problematiku sa kojom se susreće hrvatska mesna industrija, navući preko medija i negativni image svojoj kompaniji, a bojali su se i za svoja radna mjesta, jer veliki broj radnika ima ugoovre na određeno vrijeme, svi radnički problemi predugo su se trpali pod tepih i samo množili.
Sindikat PPDIV svo ovo vrijeme je preko svojih predstavnika pokušavao pokrenuti pregovore za sklapanje kolektivnog ugovora koji u Koki ne postoji, kako bi razina prava bila ugovorena i kako poslodavac s njima ne bi manipulirao, no cijela višegodišnja inicijativa ostajala bi samo na pokušajima. Paralelno s tim aktivnostima i vodstvo Sindikata na čelu sa predsjednikom Šimom Oreškovićem u više je navrata pismom zatražio sastanak sa poslovodstvom Koke i cijele grupacije Vindija, jer je bilo očito da će cijela problematika jednog dana eskalirati, no pisma su ostajala bez odgovora, predstavnici sindikata ostajali su s vanjske strane kapije u svojim pokušajima da se sastanu s radnicima, a povjerenici su svoje sastanke morali održavati u obližnjim ugostiteljskim objektima ako su se htjeli sastati sa odgovornim osobama u sindikatu.
Krajem 2015. godine mesnu industriju Koka pohodila je i Inspekcija rada koja je pronašla niz nepravilnosti iz domene Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu, od uvjeta na radu do poštivanja radnog vremena i plaćanja prekovremenog rada, no niti kazne, niti izdata upozorenja i zadani rookovii za sanaciju prekršaja Upravu društva nisu pokolebali u činjenju daljnjih prekršaja i daljnjeg obezvređivanja radnika i njihovog položaja u tvrtki.
A onda su jučer, u četvrtak 30. lipnja radnici rekli dosta! Iscrpljenost i težnja za životom dostojna čovjeka njihovih obitelji i njih samih nadvladala je toliko rasprostranjen STRAH od otkaza i osvete poslodavca koji je radnicima Koke godinama paralizirao odlučnost da se krenu boriti za svoja osporavana i zakidana radnička i ljudska prava! I sada mogu biti ponosni sa svojim činom, jer njihova je agonija napokon završena i od jučer ništa više u njihovoj Koki neće moći, a niti smjeti biti isto!
Direktor Stjepan Sabljak u pregovorima sa predstavnicima sindikata i nekoliko radnika dobio je rok od 14 dana da napravi plan povećanja plaća radnika, upotpunjavanje radnih mjesta novim radnicima kako bi se mogla ispoštivati Odluka o preraspodjeli radnog vremena tijekom koje je najduže tjedno radno vrijeme 48 sati tjedno, a ukoliko to neće biti moguće da se sadašnjim radnicima plate svi prekovremeni sati koje su već odradili i koje će radi potrebe poslabiti dužni raditi. Osim toga, zatražili su da se u ovom postavljenom roku svim radnicima izdaju i adekvatni ugovori sa stvarnim radnim mjestima i koeficiijentima na kojima doista i rade, jer je i u tom pogledu bilo mnogo nepravilnosti i zakidanja radnika za pravednu plaću.
Istovremeno, kako su trajali ovi pregovori unutar tvornice sa direktorom, na adresu Koke, ali i grupacije Vindija stigao je i ponovljeni zahtjev Sindikata PPDIV koji u Koki ima svoju podružnicu članova, za sastanak “na vrhu” jer je problema iz domene ZOR-a i poštivanja prava radnika u ovoj kompaniji mnogo više od ovih gorućih pobrojanih tijekom jučerašnjih pregovora, a tu razinu i sveobuhvatnost problematike vrlo teško mogu uspješno raspravljati sami radnici unutar “kuće”, već je neophodno potrebno da uz njih budu sindikalni stručnjaci iz područja ekonomije, prava, ali i poznavanja okruženja u kojem Koka posluje, kako bi radnička strana uistinu ravnopravno mogla parirati poslovodstvu i učiniti trajniji pomak na bolje za položaj radnika.
