Nakon samo tri održana sastanka pregovaračkih timova sindikata i poslodavca, sindikati su odlučili pokrenuti kolektivni radni spor zbog nemogućnosti odgovora oko nužnog povećanja plaće radnicima unutar Grupe Podravka.
Iako se u samom početku činilo kako postoji razumijevanje sa strane poslodavca o nužnosti povećanja plaća radnika, posljednji sastanak pregovaračkih timova pokazao je upravo suprotno.
Kroz simulaciju troškova, koju je poslodavac pripremio za posljednji sastanak i za koju je koristio podatke koji su njima u tom trenutku odgovarali i na način kako je njima odgovaralo, željelo se prikazati da je cjelokupno poslovanje poduzeća ugroženo do te mjere da se stekao dojam kako „sutra ne postoji“ i to u trenutku kada se, bez obzira na sve, isplaćuju basnoslovni bonusi menađmentu od strane te iste Uprave, pa tako za samo nekoliko mjeseci (ne)rada, kao menadžer, možete dobiti i par sto tisuća kuna bonusa.
Dakle, pokazalo se kako za radnike nema novaca i da se o tome u ovom trenutku ne može pregovarati, ali zato, s druge strane, poslodavac bi vrlo rado pregovarao o tome da radnici rade 60 sati tjedno, koliko će trajati probni rad pripravnika i nizu drugih nebitnih stavki koje su u ovom trenutku apsolutno nevažne.
Nikada u povijesti kolektivnog pregovaranja u Podravki nije bilo ovakvog podcjenjivačkog stava prema radnicima i njihovim plaćama, bez obzira koje i kakve Uprave bile u tom trenutku.
Kao dokaz tome su i posljednje informacije koje primamo od starijih radnika kako ih njihovi direktori zovu telefonom i traže njihov pristanak za odlazak na rad u slovensko Žito bez da se znaju bilo kakvi uvjeti pod kojima bi radili, bili smješteni i sve ostalo što je itekako važno. U Podravci bi onda valjda trebala ostati raditi uvezena radna snaga pod puno boljim uvjetima (veća plaća, plaćen smještaj, plaćena hrana, plaćene režije, plaćen put kući,…). No, prema informacijama koje imamo, i oni već negoduju kako su im plaće preniske i žele više, a koliko čujemo nekih više ni nema (vrlo vjerojatno su pobjegli obzirom se to događa u mnogim drugim poduzećima gdje radi uvezena radna snaga).
Doduše, poslodavac je ponudio da se o povećanju plaća pregovara u slijedećoj godini i to nakon objave šestomjesečnih rezultata (dakle, u srpnju), što bi značilo vjerojatno na jesen (za pretpostaviti je da su tijekom srpnja i kolovoza na godišnjim odmorima), a dinamika kojom pregovaraju očito bi primjena svega bila od 01.01.2024. godine.
Obzirom na sve okolnosti, sindikatima nije preostalo ništa drugo nego pokrenuti postupak mirenja i koristiti svoj zakonski put prema industrijskim akcijama ukoliko do dogovora ne dođe, jer radnici sa trenutnim plaćama nemaju vremena čekati u situaciji kada je sve poskupjelo 40, 80, 130 pa i više posto.
Inflacija „guta“ plaće radnika i svima bi trebalo biti jasno kako je potrebno naći prostora za povećanje trenutnih primanja jer, bez vrijednih radnika, neće biti poduzeća, pa tako ni njihovih bonusa.
Sindikati ne pristaju na situaciju da za jedne ima, a da za druge nema, bez obzira na raznorazne scenarije i učiniti će sve da do pomaka materijalnih prava radnika dođe i vjerujemo kako će nam se radnici u našim nastojanjima pridružiti jer ovako kao što je sada, nikada nije bilo.
Sve je to poslodavcu jasno izrečeno na održanom sastanku, te im je isto tako rečeno da još jednom razmisle o svom stavu da za povećanje plaća radnika nema novaca i kako smo spremni nastaviti pregovore ukoliko taj svoj stav promjene.
