U utorak ovaj tjedan, a nakon što je poslodavac poslao pismo namjere kojim poziva predstavnike sindikata da se nastave pregovori bez obzira na pokrenuti postupak mirenja, održan je još jedan sastanak, no dogovora i dalje nema.
Iako je poslodavac za razliku od prošli puta ipak ponudio minimalna povećanja, ona ni približno nisu takva da bi se ozbiljnije o njima uopće razgovaralo.
Ponuđeno je povećanje plaće od 1,6% na način da je za povećanje osnovice ponuđeno 30 kn dok je za bruto fiksni dodatak ponuđeno povećanje od 40 kn. Poslodavac je predložio i povećanje dodatka za radne rezultate za 250 kn, pa bi on sada iznosio 500 kn, te povećanje putnog troška s osnova međumjesnog prijevoza u prosjeku 60 kn.
Prema projekcijama poslodavca radilo bi se o povećanju neto primanja od 310 do 420 kn što bi u prijevodu značilo da bi plaća rasla između 10 i 110 kuna, a upravo je plaća ono što će sutra biti osnova za izračun mirovine.
Drugim riječima, poslodavac je u ovom trenutku za približno 4000 radnika spreman izdvojiti oko 24 milijuna kuna. Čisto za usporedbu, za opcijske dionice na koje ima pravo tek uži manji krug najvišeg menađmenta, poslodavac je spreman izdvojiti 108 milijuna kuna a iznos za bonuse koji će se menađerima isplaćivati slijedeće godine je vjerojatno isto tako milijunski.
U takvoj relaciji stvari, jasno je da je minorno povećanje plaća koje nudi poslodavac za radnike, daleko od onoga što je naš prvotni zahtjev, ali i daleko od onoga što Podravka u ovom trenutku može i mora izdvojiti za plaće radnika čija su primanja daleko od dostatnih za normalan život i s kojima radnici žive na rubu siromaštva. Drugim riječima, ponuda je apsolutno neprihvatljiva i omalovažavajuća.
Posebna priča je i ponašanje dijela pregovaračkog tima poslodavca nakon što je sindikalna strana glatko odbila njihov prijedlog. Vjerojatno u svojoj nemoći da sindikalnu stranu uvjeri kako bi trebali prihvatiti ponudu koja je prema njima vjerojatno i više nego korektna, jer im vjerojatno samo takva osigurava sve ono što će podijeliti među sobom, pribjeglo se prikrivenim prijetnjama i omalovažavanju sindikalnog pregovaračkog tima.
Ono što sa sigurnošću možemo reći je da dokle god postoji takav pristup od strane pregovaračkog tima poslodavca i dok se pojedinci iz tog tima ponašaju na takav način, dogovor nije moguće postići ni za 6 mjeseci pregovaranja.
Sindikalna strana jasno je dala do znanja da ponuda mora biti osjetno veća i u svojoj je raspravi jasno pokazala u kojim segmentima su moguća povećanja koja bi u ukupnom iznosu mogla donijeti povećanje koje bi bilo prihvatljivo.
Poseban naglasak dat je ovdje na bruto plaću koja mora rasti i u dijelu osnovice i u dijelu bruto fiksnog dodatka i to na način da kada se sutra zaposli radnika na najslabije plaćenim poslovima, njegova plaća mora biti takva da ona bude iznad minimalne plaće, a ne da poslodavac mora izmišljati dodatke kako bi se zadovoljila minimalna plaća. Sa ovakvom ponudom to nije slučaj.
Na poslodavcu je sada da revidira svoju trenutnu ponudu, te da se do kraja tjedna očituje pristaje li učiniti dodatan pomak jer u suprotnom će sindikalna strana započeti postupak mirenja pri GSV-u i pokrenuti aktivnosti prema industrijskim akcijama, a nakon što članove obavijesti o razlozima neprihvaćanja trenutne ponude poslodavca.
O svim daljnjim aktivnostima uredno ćemo vas izvještavati.
