Ni četiri sastanka u postupku mirenja nisu bila dovoljna da sindikalna i strana poslodavca približe svoje stavove u postupku kolektivnog pregovaranja oko sklapanja Trećeg Dodatka Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih voda.
Iako je sindikalna strana, u postupku mirenja, odustala od sedam svojih zahtjeva, korigirala dva zahtjeva, te ostala kod svoja tri prvotna zahtjeva, ni to nije bilo dovoljno da bi poslodavac pronašao načina i volje kako bi se postigao dogovor oko sklapanja Dodatka.
Iako je i sam miritelj u postupku pokušao učiniti sve da do dogovora dođe, objašnjavajući poslodavcu smisao i svrhu postupka mirenja, te kako se cijeli ovaj postupak vodi pred neutralnom osobom s ciljem približavanja stavova, poslodavac od svog stava, kroz cijeli postupak mirenja nije odustajao, odnosno nije ponudio ništa što bi dovelo do dogovora.
Poslodavac je smatrao da je njegova ponuda od 8% povećanja osnovice, uvođenja dodatka za topli obrok u iznosu 66,36 eura mjesečno, proporcionalno broju dana dolaska na posao, te povećanje limita iznosa troškova prijevoza sa sadašnjih 199,08 eura na 238, 90 eura za nepoznati broj radnika, dovoljna da bi radnici sa time bili zadovoljni.
Iako je sindikalna strana, kroz raspravu, ukazivala poslodavcu na činjenicu kako ovo povećanje ne samo da nije dovoljno, nego neće biti dovoljno niti da zadovolji iznos minimalne plaće, poslodavac nije odustajao od svog stava.
Naime, predloženo povećanje bi za najniži koeficijent od 2,35, prema metodi izračuna plaće u Hrvatskim vodama prema prosječnoj godišnjoj satnici za 2024. godinu od 174,67 sati, bez dodatka za minuli rad uz bruto fiksni dodatak od 66,36 eura, za mjesečni fond od 160 sati, dalo iznos bruto plaće od 799,36 eura, dok bi za 168 sati ona iznosila 836,52 eura, a tek za 176 sati bi ona bila 872,56 eura, dakle, tek nešto viša od minimalne.
Poslodavac je cijelo vrijeme sindikalnu stranu pokušavao uvjeriti kako će ovaj problem riješiti kroz stimulaciju i dodatak za radnike sa najnižim koeficijentima koji neće dostići minimalnu plaću.
Sindikalna strana je uporno pokušavala objasniti kako to nije rješenje, jer će se, na taj način, izjednačiti najjednostavniji poslovi sa onima koji su višeg stupnja složenosti i odgovornosti, a koji će predloženim povećanjem s njihove strane, biti tek koji euro bolje plaćeni.
Isto tako je sindikalna strana pokušala objasniti kako stimulacija ne bi trebala biti tu da bi se zadovoljio iznos minimalne plaće, već bi ona trebala biti nagrada za radni doprinos temeljem jasno poznatih kriterija.
No, poslodavac nije želio uvažiti nijedan argument, pa je postalo jasno kako je dogovor nemoguć.
Čak ni činjenica dnevnog odlaska kvalificirane radne snage koja se smatra potplaćenom, nije uvjerio poslodavca da je potrebno učiniti značajan iskorak po pitanju plaće i ozbiljno se pozabaviti problemom sve češćih odlazaka, jer poslove koje obavljaju radnici Hrvatskih voda nisu poslovi koje može obavljati strana radna snaga. To su specifični i složeni poslovi za koje je potrebno stručno znanje, ali izgleda da je sve to nevažno.
Na kraju smo predložili i povećanje plaće u dva koraka, na način da se osnovica, u ovom trenutku, poveća za predloženih 8% uz podizanje bruto fiksnog dodatka na 100 eura, te daljnje povećanje osnovice za dodatnih 6% od 1. ožujka, ali ni to nije prepoznato kao volja za dogovorom.
Jedino što je sindikalnoj strani preostalo je da stav i ponašanje poslodavca prepozna kao izostanak volje za bilo kakvim dogovorom, te da zaključi kako postupak mirenja nije moguće pozitivno završiti, pa miritelju nije preostalo drugo nego da konstatira kako postupak mirenja nije uspio.
Ovakvim ishodom, Sindikatu se otvara put prema sindikalnim akcijama, a što će nam donijeti naredni dani, tek treba vidjeti.
Ono što je nedvojbeno je da smatramo kako, u ovom trenutku, postoji način, prostor i mogućnost za povećanje plaće i primanja radnika Hrvatskih voda koji su veći od predloženoga sa poslodavčeve strane, pa ćemo učiniti sve da do toga i dođe.
Davor Vrbek
