Zbog neuspjelog postupka mirenja, radnici Hrvatskih voda izvrgnuti dezinformacijama i pritiscima od strane poslodavca

Prema informacijama koje svakodnevno dobivamo od radnika zaposlenih u Hrvatskim vodama, kako članova tako i onih koji to nisu, poslodavac je odlučio dezinformiranjem radnika, slanjem poruka preko trećih osoba i pritiscima na radnike kako bi se isčlanili iz sindikata, te time oslabili svoju poziciju u poduzeću, učiniti sve da povećanje plaće, koje zaslužuju radnici Hrvatskih voda, ne bude ni za cent veće od onoga što je poslodavac u postupku pregovora i mirenja ponudio.

Kako smo obaviješteni, poslodavac je među radnike „pustio“ priču da nije u mogućnosti isplatiti plaću prije 15.-og u mjesecu, a što je do sada uvijek rađeno prvog radnog dana u mjesecu i to iz razloga što sindikati nisu pristali na ponuđeno povećanje.

Koliko je ovo besmislena konstatacija jasno je vjerujemo svima, jer nema apsolutno nikakvog razloga da se plaća ne isplati kao i uvijek do sada. Jasno je to svima, osim možda onome, tko na ovaj način, želi unijeti nemir među radnike i postići to da povećanje koje se trebalo dogoditi, ne bude u skladu sa onim što radnici žele, očekuju i na kraju, onime što je nužno potrebno kako ne bi bili potplaćeni za posao koji obavljaju.

Pokušava poslodavac ovih dana i preko predsjednika Radničkog vijeća, u kojem vodeći ljudi ovog poduzeća očito traže saveznika u svojoj namjeri da povećanje plaće bude što manje, slati informacije kako je potrebno prihvatiti ovu ponudu, kako nema novaca za veća povećanja i kako bi, eto baš on trebao u to uvjeriti sindikalne povjerenike, članove pregovaračkog tima, pa i predstavnike sindikata koji čine pregovarački tim kako bi, kroz „međusobne konzultacije“ trebali prihvatiti ponudu poslodavca. Stvarno drsko i bezobrazno, jer niti je on taj koji to treba raditi, niti je radničko vijeće to koje sudjeluje u pregovorima, a naročito ne o plaći.

No, gle apsurda, član pregovaračkog tima poslodavca bio je i nedavno smijenjeni posebni savjetnik ministra gospodarstva koji je živi dokaz za to da, ne samo da novaca ima, nego ga ima toliko da se može i prosipati okolo bez ikakvog problema, a o bespotrebnom prosipanju novaca u Hrvatskim vodama, kroz sudske sporove za koje unaprijed znate da ćete ih izgubiti, gdje onda umjesto 30 platite skoro 80 milijuna ili kad plaćate porez na iznose otpremnina, umjesto da koristite neoporezive iznose ili kad ne isplaćujete radnicima naknadu za putni trošak kako treba, pa ne želite dogovor nego ulazite u sudske sporove gdje su vam troškovi daleko veći ili kad isplaćujete naknadu za putni trošak radnicima koji nemaju taj trošak i vjerojatno još niz drugih nelogičnosti zbog koji se troši novac radnika. Očito za neke ima, a za radnika nema. Radnik je trošak na koji se mora obratiti posebna pažnja jer ako nešto ne smije ozbiljnije rasti, onda su to troškovi zaposlenika.

I nije tu kraj, dijele se ovih dana i novi ugovori o radu radnicima budući je konačno, sa godinom dana zakašnjenja, donesen i novi Pravilnik o unutarnjem ustroju koji, naravno, više ne odgovara trenutnoj situaciji u Hrvatskim vodama.

Kako su sastavni dio Pravilnika koeficijenti za poslove koje radnici obavljaju, poslodavac mora radnicima izmijeniti njihove ugovore o radu, pa evo zgodnog načina da učiniš dodatan pritisak u svom naumu.

Informacije koje smo dobili od radnika, ponuda novog ugovora je „svečani čin“ uz koji ide i „motivirajući govor“ kako eto poslodavac čini sve da radnicima bude bolje i kako radnici Hrvatskih voda i članovi političkih stranaka ne bi trebali biti članovi sindikata.

Čovjek se ponekad stvarno pita dokle seže ljudska glupost.

Ono što se iz svega ovoga nameće je i možda pitanje za novog ministra gospodarstva.

Jesu li možda ovo situacije ili nepravilnosti koje neće tolerirati, a o čemu je davao izjave prilikom imenovanja?

Je li ovo znak da novaca itekako ima za povećanje plaće veće od onoga što je pregovarački tim poslodavca ponudio i je li ovo znak da netko konačno mora dobro pogledati i analizirati što se to u Hrvatskim vodama događa, jer sva naša upozorenja koja iznosimo, iz godine u godinu, očito nisu potakla nikoga da se ozbiljnije pozabavi ovim problemima?

Vjerujemo kao sva ova nastojanja poslodavca da „kupi“ radnike neće uroditi plodom i da će, na kraju, poslodavac shvatiti kako je stvari potrebno riješiti za pregovaračkim stolom uz dogovor, a ne na ovakav način.

Ako su sindikati bili spremni revidirati svoje zahtjeve, o čemu smo ranije pisali, onda je za očekivati da i poslodavac učini dodatne napore kako bi se stavovi u postupku pregovaranja približili na obostrano zadovoljstvo.

Davor Vrbek