Temeljem Ustava Republike Hrvatske, pučka pravobraniteljica je opunomoćenica Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska, a djelokrug i način rada institucije propisan je Zakonom o pučkom pravobranitelju (NN br. 76/12), Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08, 112/12), Zakonom o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NN br. 18/11, 33/15) te Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN br. 46/22).
Pučka pravobraniteljica podnosi godišnje izvješće Hrvatskome saboru, koji sadrži analizu i ocjenu stanja zaštite prava i sloboda, analizu i ocjenu stanja vezanu za određene pojavne oblike povreda prava pojedinaca ili pojedinih društvenih skupina, kao i ocjenu o mjeri postupanja u skladu s prethodnim preporukama te nove preporuke za otklanjanje sustavnih nedostataka i nepravilnosti.
Prilikom pripreme godišnjeg izvješća, pučka pravobraniteljica oslanja se na pritužbe građana, kao i na odgovore i izvješća javnopravnih tijela, organizacija civilnog društva, relevantna istraživanja, informacije iz medija i druge izvore.
Kao i ranijih godina, Sindikat PPDIV dostavio je podatke u kojim su navedeni samo neki i to najučestaliji problemi s kojima su se radnici te članovi Sindikata PPDIV-a susretali protekle godine. Traženi podaci dostavljaju se razrađeni na sljedeći način:
- Diskriminacija u području radnog odnosa
- Zaštita dostojanstva radnika
- Zlouporaba instituta rada na određeno vrijeme i drugih nesigurnih oblika rada
- Ostali problemi članova sindikata vezani uz radnopravni status
- Prijedlozi te zakonske i druge inicijative, kao i prijedlozi za ocjenu ustavnosti
- Pritužbe Međunarodnoj organizaciji rada
- Pomoć i zaštita radnika temeljem Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti
- Diskriminacija u području radnog odnosa
Vezano za diskriminaciju radnika po propisanim diskriminacijskim osnovama, u 2023. godini nastavio se već ranije istaknut problem diskriminacije sindikalnog povjerenika s osnove pripadnosti sindikatu. Naime, i dalje kod poslodavca (veliki poslodavac koji se sastoji od više podružnica te u kojem djeluje puno sindikata, a između ostalog i naš sindikat), sindikalni povjerenici drugih sindikata su, zajedno s odgovornim osobama poslodavca, pokušali u nekoliko navrata otežati djelovanje sindikalnog povjerenika Sindikata PPDIV-a i to na način da se raspored po smjenama ili terenima na kojima sindikalni povjerenik radi vršio na način da mu bude maksimalno otežano obavljanje radnih zadataka. Nadzor nad radom radnika vrši s ciljem otežavanja rada našem sindikatu (nadzor isključivo naših članova i sindikalnih povjerenika) i to od strane nadređenih koji su članovi drugog sindikata pri čemu poslodavac takvo postupanje prešutno podržava.
Naš sindikat je u nekoliko navrata, s ciljem otklanjanja ovog problema, pokušao dogovoriti sastanak s odgovornim osobama poslodavca, a reagirao je i s nekoliko dopisa u kojima je jasno ukazao na neispravnost i diskriminacijske elemente takvog postupanja te je situacija ipak nešto podnošljivija.
Navedeni problem prisutan je kod još jednog poslodavca u kojem se favorizira sindikat bliži poslodavcu te poslodavac sudjeluje u učlanjivanju ljudi u drugi sindikat te uskratama stimulacije i povećavanjem koeficijenata za radnike koji nisu naši članovi radi na smanjivanju našeg članstva.
Nadalje, ovom prilikom ukazujemo i ove godine na problem koji je nastao odljevom radne snage iz Republike Hrvatske, kao i priljevom radnika iz trećih zemalja u našu zemlju i to uglavnom iz država u kojima su prava iz rada podosta ograničena i prihodi niži nego u Republici Hrvatskoj. Ovaj problem bio je izražen i ranijih godina (na to smo skrenuli pozornost dopisima i ranijih godina), no ove je godine problem dodatno intenziviran.
Naime, zapošljavanje stranih radnika kod poslodavaca kod kojih djelujemo postaje problem obzirom da isti nisu upoznati s našim radnim zakonodavstvom te nisu sindikalno organizirani, polažu zaštitu na radu i ostale obvezne ispite na jeziku koji ne poznaju te suštinski ne ovladaju sadržajem propisa. Nadalje, kod mnogih poslodavaca dolazi do situacije da se plaćanjem smještaja i troškova prehrane stranim radnicima, kao i kreiranjem rasporeda rada na način da se pogoduje stranim radnicima (negdje strani radnici rade samo prvu smjenu ili ne rade vikendima, za razliku od hrvatskih radnika), stavlja strane radnike u znatno bolji i povoljniji položaj od hrvatskih radnika, što predstavlja određeni vid diskriminacije. Naravno da takve situacije uzrokuju nezadovoljstvo naših radnika koji zbog dugogodišnjeg rada kod istog poslodavca, sakupljenim iskustvom, poznavanjem jezika, poznavanjem proizvodnih procesa odnosno procesa rada i slično svakako predstavljaju kvalitetnijeg, ali vrlo često slabije plaćenog radnika u odnosu na strane radnike.
Kako bi se spriječilo iseljavanje hrvatskih radnika, a potrebe tržišta rada uspješno zadovoljavale na domaćem tržištu, svakako je potrebno dati mogućnosti ostvarivanja primjerene zarade i poboljšati uvjeta rada državljana Republike Hrvatske, osobito u ovoj godini kada smo pogođeni iznimno visokom stopom inflacije. Naime, stava smo da poslodavac zapošljavanjem stranih radnika ima značajne izdatke u vidu troškova prehrane, plaćanja smještaja i drugog te da bi poboljšanjem uvjeta rada hrvatskih radnika i utroškom istih sredstava koja utroše na strane radnike uspješno doprinijeli zadržavanju domaćeg radnika te očuvanju domaćeg tržišta rada. Premda strani radnici obogaćuju društvo i popunjavaju praznine na tržištu rada koje su nastale zbog velike stope iseljavanja hrvatskih radnika, svakako treba raditi na poboljšanju uvjeta rada državljana Republike Hrvatske i njihovom zadržavanju na radnim mjestima, a ne naknadnom zapošljavanju stranih radnika pod boljim materijalnim uvjetima i na dulji vremenski period u odnosu na domaće radnike.
Štoviše, mišljenja smo da se isplatom primitaka na temelju radnog odnosa isključivo ili u većem iznosu stranim radnicima postupa diskriminatorno prema domaćim radnicima koji sami plaćaju najamninu za prostor u kojem žive, sami ga održavaju te nemaju osiguran jednak broj obroka kao i strani radnici.
Domaći radnici se osjećaju diskriminirano i u pogledu ugovora o radu na određeno vrijeme pri čemu se trajanje radnog odnosa domaćeg radnika ugovara najčešće na kraći rok od onog razdoblja na kojeg se ugovara radni odnos za strane radnike.
Važno je istaknuti i da strani radnici dosta često rade prekovremeno izvan zakonom dozvoljenih okvira (znatno više od 50 sati tjedno) te bez dnevnog i tjednog odmora (po 14 dana uzastopno) kao i bez osiguravanja zamjenskog odmora pri čemu im se naknada za takav rad isplaćuje kroz stimulaciju ili neoporezivu nagradu za radne rezultate, a ne evidentira adekvatno u evidencijama radnog vremena.
U konačnici takvi radnici budu zadovoljni primanjima koja ostvare (premda je upitno da li dobiju adekvatno uvećanje plaće za prekovremeni rad) dok se zanemaruje istinska svrha odmora odnosno mogućnost obnavljanja radnikove sposobnosti za siguran i uspješan rad, ali i povećanje efikasnosti rada. Nedvojbeno su odmori važna mjera zaštite na radu kao i obnova radne energije potrebne za obavljanje novih radnih zadataka.
Također zamijećeno je da se radnici osjećaju diskriminirano po dobi obzirom da stariji radnici nemaju iste mogućnosti za osposobljavanje i usavršavanje te napredovanje kao radnici mlađe životne dobi kao i temeljem pripadnosti sindikatu jer ponekad poslodavci pravo dodjeljivanja stimulacije radnicima vezuju za ne pripadnost sindikatu ili barem za pasivno članstvo.
- Zaštita dostojanstva radnika
U 2023. godini Sindikat PPDIV poduzimao je radnje radi zaštite dostojanstva jedne članice sindikata koja je ujedno i sindikalna povjerenica.
Povreda dostojanstva radnice sastojala se u verbalnom vrijeđanju i omalovažavanju radnice od strane člana uprave poslodavca i do iste ne bi došlo da radnica nije obavljala svoju sindikalnu funkciju. Nažalost, ova situacija nije se dogodila prvi put te je sindikalna povjerenicu Sindikata PPDIV-a i predsjednica radničkog vijeća Anica Đurina je uz pomoć Sindikata PPDIV-a po drugi put podnijela zahtjev za zaštitu svog dostojanstva zbog izloženosti neprimjerenom, verbalno agresivnom i omalovažavajućem ponašanju od strane predstavnika poslodavca ZVEČEVO d.d., uključujući Predsjednika uprave te smo bili prisiljeni podnijeti tužbu premda je prvi postupak koji se vodio zbog ranije povrede dostojanstva okončan nagodbom. No ovaj put je situacija bila takva da je radnica bila prisiljena podnijeti i privatnu tužbu protiv Predsjednika uprave Zdravka Alvira zbog kaznenih dijela prijetnje, uvrede i klevete.
- Zlouporaba instituta rada na određeno vrijeme i drugih nesigurnih oblika rada
I u 2023. godini jedan od najučestalijih nesigurnih oblika rada kod poslodavaca koji posluju u Republici Hrvatskoj je ugovor o radu na određeno vrijeme, a njegovim se sklapanjem ujedno i najčešće krši Zakon o radu (dalje u tekstu: ZOR). Naime, velik broj poslodavaca, u kojem naš sindikat ima članove, s radnicima sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme mimo razloga propisanih ZOR-om, dakle kada se radi o zapošljavanju na radnim mjestima na kojima je uvijek postojala stalna potreba za radnom snagom (odnosno bez objektivnog razloga za takav ugovor).
Osim što radnici sklapaju ugovore o radu na određeno vrijeme i kada za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti, takve ugovore sklapaju na tri ili šest mjeseci najčešće, uz konstantno produljivanje do maksimalno zakonom dopuštenog roka ili broja ugovora, a nakon toga ih poslodavci odjave s mirovinskog osiguranja na neko vrijeme te ponovno zaposle na istom radnom mjestu, i to ponovno temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme.
Problem predstavlja i novija praksa sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme uz istodobno sklapanje sporazumnog raskida ugovora o radu (kod nekih poslodavaca bianco odnosno bez datuma prestanka radnog odnosa, a negdje uz navođenje konkretnog datuma prestanka radnog odnosa) ako je radnik dosegnuo zakonom dozvoljeno maksimalno trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme. Takva praksa je za sada najčešće prisutna kod rada umirovljenika na pola radnog vremena, no postoji strah da bi se mogla proširiti.
Jedan od načina kojim Sindikat PPDIV pokušava ublažiti ovaj problem (a da nije vođenje sudskog postupka na koji se radnici gotovo i ne odlučuju zbog straha od gubitka radnog mjesta dok traje spor kojim se utvrđuje da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme kao i zbog vjerovanja da će idući ugovor o radu biti sklopljen na neodređeno) je propisivanje u kolektivnim ugovorima odredbe o maksimalnom broju ugovora o radu na određeno vrijeme koje s radnikom može sklopiti poslodavac ili smanjivanje razdoblja takvog oblika rada na kraće od onog utvrđenom ZOR-om. Navedenom strahu radnika doprinosi i različita stajališta pravnih stručnjaka prema kojima neki smatraju da je povreda prema radniku učinjena u trenutku sklapanja ugovora na određeno koji je sklopljen protivno odredbama ZOR-a (dakle radnik vodi sudski spor dok je istodobno u radnom odnosu), a ne u trenutku kada radnika poslodavac, usprkos presumpciji prema kojoj se smatra da je sklopljen ugovor na neodređeno vrijeme kada je ugovor na određeno sklopljen protivno odredbama ZOR-a, odjavi smatrajući da je radni odnos prestao.
U odnosu na agencijski rad i platformski rad moramo napomenuti da spomenute kategorije radnika nisu naši članovi pa po navedenim pitanjima ne možemo dati doprinos Vašem izvještaju.
- Ostali problemi članova sindikata vezani uz radnopravni status
4.1. U 2023. godini i dalje je prisutan problem s kojim se radnici susreću nedostavljanje rasporeda radnog vremena u rokovima određenim ZOR-om. Naime, dosta često radnici saznaju za raspored radnog vremena za idući dan tek po završetku smjene toga dana. Članovi ukazuju i na situacije kada dođu na posao, ali ih nadređeni tek po dolasku na posao informira da se mogu vratiti kući jer je poslodavac zbog vlastitih organizacijskih propusta morao nezakonito promijeniti već ranije doneseni raspored radnog vremena.
Navedenim postupanjem radnici ne mogu gospodariti svojim privatnim vremenom te je gotovo nemoguće postići ravnotežu između privatnog i poslovnog života.
4.2. Idući problem kojeg uočavamo, a povezan je s radnim vremenom, je ne vođenje ili pak neuredno vođenje evidencije radnog vremena (primjerice dvostruko vođenje evidencije). S tim u vezi, naši članovi su se susretali sa situacijama kada poslodavac u jednom tjednu nema dovoljno posla za puno radno vrijeme radnika (ugovorenih 40 sati tjedno), pa radniku u evidenciju zabilježi da je taj tjedan radio „u minusu“ (npr. samo 30 sati), dok ga za preostalo vrijeme do punih 40 sati tjedno „zaduži“ za nadoknadu u idućem periodu pri čemu bi takav radnik naredni tjedan radio 50 sati raspoređeno na način kako bi poslodavcu odgovaralo tada. Dakle, službeno bi bilo evidentirano puno radno vrijeme koje nije nejednako raspoređeno, a u praksi bi radno vrijeme bilo nejednako raspoređeno i to ne sukladno institutima nejednakog rasporeda radnog vremena ili preraspodjele radnog vremena i samo s ciljem izbjegavanja isplate naknade plaće na teret poslodavca zbog prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
4.3. Moramo istaknuti problem koji smatramo velikim i vezan je za jednu skupinu radnika kod većine poslodavaca, a to je problem s radnim vremenom trgovačkih putnika kojima se ne obračunava u radno vrijeme ono vrijeme kad su na putu.
Naime, Hrvatsko radno zakonodavstvo i sudska praksa ne slijede kvalifikacije i dualni koncept radnog vremena i vremena odmora na način kako ih definira pravo EU. Potrebno je u hrvatsko zakonodavstvo uvesti definiciju „vremena odmora“ kao slobodnog vremena radnika kada on ne radi, a kako bi i u Hrvatskoj zaživio dualni koncept radnog vremena i vremena odmora.
Nedavno doneseno tumačenje Ministarstva gospodarstva o službenom putu i prekovremenom radu protivi se pojmu „radnog vremena“ u smislu članka 2. točke 1. Direktive 2003/88 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. godine o određenim vidovima organizacije radnog vremena, te da takvo tumačenje ima za učinak promjenu naravi tog pojma i povredu cilja zaštite sigurnosti i zdravlja radnika.
Dakle u konkretnim situacijama pri radu trgovačkih putnika, cijeli službeni put, uključujući i putovanja radnika, treba biti kvalificiran kao radno vrijeme budući da je putovanje neophodno sredstvo obavljanja konkretnih usluga.
4.4. Radnici rade dulje od zakonom dozvoljenog broja prekovremenih sati i to u okolnostima koje ne udovoljavaju strogim zakonskim kriterijima iznimnosti primjene prekovremenog rada. Poslodavci ponekad niti ne isplaćuju naknadu za prekovremeni rad, a radniku se eventualno osigura slobodni dan (bez pisanog pristanka radnika na navedeno), dok kod nekih poslodavaca niti to. Prekovremeni rad je kod nekih poslodavaca konstantno prekobrojan pa se ne prikazuje, a što je pokazatelj nedovoljnog broja zaposlenih radnika.
Dodatno napominjemo kako gotovo nitko od poslodavaca ne uručuje radniku pisani nalog za prekovremeni rad, niti pismeno potvrđuje usmeni nalog za obavljanje prekovremenog rada, što ima za posljedicu teže dokazivanje prekovremenog rada u sudskim postupcima radi isplate povećane plaće.
Vezano za prekovremeni rad potrebno je napomenuti i da određeni poslodavci s radnicima sklapaju tzv. „menadžerske ugovore“ gdje s radnikom ugovaraju bruto plaću te tim radnicima, koji su u pravilu samo rukovodeće osoblje, ne isplaćuju dodatak za prekovremeni rad (objašnjenje je poslodavaca da je plaća za prekovremeni rad već „uračunata“ u bruto plaću), a što je svakako protivno važećim odredbama ZOR-a.
4.5. Nadalje, a vezano za korištenje godišnjeg odmora, u praksi se zanemaruje odredba ZOR-a prema kojoj poslodavac mora radnika najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja, dakle bez uzimanja u obzir mogućnosti za odmor koje su raspoložive radnicima. I dalje postoje poslodavci koji radnike upućuju na godišnji odmor u dane kada nemaju dostatne sirovine za rad ili nastane prekid rada zbog razloga za koje nisu odgovorni radnici.
4.6. Radnicima se ne omogućava korištenje dnevnog odmora sukladno čl. 74. ZOR-a obzirom da dosta često radnici rade do 22 sata te sutradan moraju doći na posao u 6 sati odnosno dnevni odmor iznosi samo 8 sati čime se zasigurno ugrožava zdravlje i sigurnost radnika. Također, radnicima se ne osigurava korištenje zamjenskog dnevnog odmora.
4.7. I prošle godine bilo je određenih pritužbi radnika vezanih za institut upućivanja radnika na usavršavanje odnosno obrazovanje. Naime, učestala je praksa poslodavaca da radnike šalju na edukaciju izvan radnog vremena, odnosno najčešće vikendom kada bi radnici trebali koristiti pripadajući tjedni odmor. Sati povedeni na edukacijama ne ulaze u radno vrijeme radnika, a poslodavci ne osiguravaju radnicima zamjenski odmor te je ponekad sporno i što je s troškovima koji nastanu radniku u vezi takve edukacije.
4.8. U 2023. se kod nekih poslodavaca (manjeg broja poslodavaca) radnicima ne isplaćuje plaća ili naknada plaće najkasnije do 15- tog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec odnosno ne postupa sukladno čl. 92. st. 4. ZOR-a. Premda se sukladno spomenutoj odredbi kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može odrediti isključivo raniji rok za isplatu plaće poslodavci radnicima i dalje ne isplaćuje plaću do 15- tog u mjesecu niti ikada dostavljaju radniku obračun neisplaćene plaće, a čime se izbjegava i isplata kamata koje duguje radnicima zbog kašnjenja u isplati plaće.
Pri tom posebno ističemo da radnici ZVEČEVA d.d. nekada prime plaću oko 20- tog u mjesecu dok mjesec nakon toga plaću prime i posljednji dan u mjesecu (najčešće plaću primaju pred kraj mjeseca) te time između dvije plaće ponekad prođe po mjesec i pol u kojem moraju preživjeti od minimalne plaće koju ostvaruje oko 90 % zaposlenih u ZVEČEVU d.d.
4.9. Poslodavac ZVEČEVO d.d. svoju djelatnost obavlja u tvornici konditorskih proizvoda koja se nalazi na adresi sjedišta poslodavca u Požegi te radnice (isključivo ženske osobe) šalje usmenim nalogom na rad u Zatvor u Požegi da uče i nadziru rad zatvorenika (punoljetne muške osobe) prilikom pakiranja prehrambenih proizvoda ZVEČEVA d.d.
Obzirom da poslodavac posluje sukladno standardima kvalitete ISO 9001:215, HACCP, KOSHER, HALAL i IFS verzija 6, nije nam jasno kako se navedeni standardi osiguravaju u slučaju pakiranja proizvoda (čokolada Mikado i Mond čokoladice) izvan tvornice u prostoru spomenutog zatvora te uz sudjelovanje osoba koje izdržavaju kaznu zatvora.
Naime, jedna od radnica koje su upućene na rad u spomenutu kaznionicu je i sindikalna povjerenica Sindikata PPDIV-a i predsjednica radničkog vijeća Anica Đurina od koje imamo saznanja da se u zatvor nose i neki manji strojevi (za zavarivanje pakiranja u koje idu Mond čokoladice) te osobe koje obavljaju rad nemaju niti higijenski minimum niti sanitarnu knjižicu. Štoviše, rad obavljaju bez maske koju inače obavezno nose muški radnici koji imaju bradu kada te poslove obavljaju u tvornici, zatim bez adekvatne odjeće kao i kute za rad te bez kape i rukavica.
Obzirom da prilikom pakiranja nisu osigurani jednaki uvjeti u prostoru u kojem se vrši pakiranje (prostorije kaznionice ne moraju podlijegati istim standardima čistoće) niti zatvorenici imaju znanja, zdravstvene potvrde ili opremu i sredstva rada za obavljanje posla koje imaju radnici u tvornici mišljenja smo da se na ovaj način ugrožava zdravlja i sigurnost konzumenata krajnjeg proizvoda kako bi ZVEČEVO d.d. moglo za simboličan iznos dobiti dodatnu radnu snagu koja nema sve potrebne certifikate za rad s prehrambenim proizvodima te time za poslodavca nema troška niti u tom pogledu.
Premda podržavamo rad zatvorenika i strukovno osposobljavanje kao adekvatnu mjeru rehabilitacije zatvorenika i smanjenje recidivizma ovakav način rada s prehrambenim proizvodima smatramo u najmanju ruku upitnim s aspekta sigurnosti hrane kao i s aspekta sigurnosti potrošača.
4.10. Obzirom na primjenu videonadzora kod mnogih poslodavaca upitno je kako poslodavac i u koje svrhe koristiti nadzorne uređaje te da li je osigurano da se sa snimljenim materijalima postupa kao s osobnim podacima radnika odnosno kome su sve isti dostupni.
Naime, iz prakse vidimo da poslodavci nerijetko koriste nadzorne uređaje u svrhu mjerenja radnog učinka i produktivnosti radnika, a ne kao sredstvo zaštite na radu. Javlja se i pitanje da li se snimljeni materijali koriste u svrhe koje nisu propisane čl. 43. ZZNR, da li je uvijek pribavljena suglasnost ili proveden postupak savjetovanja s radničkim vijećem te da li je osigurano da snimljeni materijali ne budu dostupni neovlaštenim osobama.
Obzirom da video ili audio zapis predstavlja osobni podatak radnika te je poslodavac pravilnikom o radu dužan urediti sva pitanja koja se odnose na prikupljanje, korištenje, čuvanje i zaštitu osobnih podataka svojih radnika, pa tako i osobnih podataka prikupljenih video nadzornom kamerom, kako bi radnici bili informirani o obradi njihovih podataka na navedeni način, a što poslodavci vrlo često ne čine smatramo da je nadzor nad provedbom zaštite osobnih podataka potrebno intenzivirati.
4.11. Primjećujemo kako se sve više poslodavaca u 2023. godini, prilikom komunikacije s članovima radničkih vijeća i sindikalnim povjerenicima, poziva na tzv. poslovnu tajnu. Odnosno, određeni podatak se odbija radničkom vijeću (ili sindikalnom povjereniku) dati pozivom na poslovnu tajnu. Također se prilikom donošenja pravilnika o radu vrlo široko propisivalo što sve predstavlja poslovnu tajnu, bez da se suštinski zaista i radi o podatku koji bi to mogao biti.
Primjerice, u jednoj je multinacionalnoj kompaniji radničko vijeće zatražilo samo podatak o kretanju prosječne bruto i neto plaće te je kretanja plaće htjelo komunicirati s radnicima, čemu se poslodavac usprotivio. Ovakvo postupanje poslodavca nikako ne bi bilo ispravno. Naime, prema čl 149. Zakona o radu, poslodavac je podatak o prosječnim kretanjima plaće dužan dostaviti radničkom vijeću. Radničko vijeće je primarno tijelo razmjene informacija između radnika i poslodavca, pa ako ono ne prenosi podatke radnicima, tada ono zapravo ne izvršava svoju primarnu svrhu (tako i Detaljni komentar Zakona o radu, 2023. godina, str. 1117.).
Dakle, svi radnici imaju pravo znati kakva su kretanja i promjene u plaćama kod poslodavca, kako bi mogli procijeniti je li na primjeren način vrednovan njihov rad. Ovo s obzirom jer je plaća temeljno pravo svakog radnika, a dati sugestije i voditi dijalog o plaćama nije moguće bez konkretnih podataka o kretanju i promjenama u plaća (tako u Detaljnom komentaru Zakona o radu, 2023. godina, 1057. str).
4.12. Koristim ovu priliku kako bih skrenuo pozornost na probleme vezane uz vođenje socijalnog dijaloga između sindikata i poslodavaca radi sklapanja kolektivnih ugovora. Iako se ovaj problem ne tiče izravno prava radnika, on se itekako reflektira na položaj radnika u kompanijama (sklapanje kolektivnih ugovora ujedno znači i povećanje materijalnih prava radnika, a ako je socijalni dijalog između sindikata i poslodavaca razvijen, tada se i pojedinačni problemi radnika puno lakše i efikasnije rješavaju).
U protekloj godini bilo je poprilično izazovno sklapati kolektivne ugovore i ugovarati veća prava radnika. Naime, poslodavci dosta često prava podižu internim aktima bez socijalnog dijaloga i ne žele o visini prava pregovarati ili se obvezivati na isplatu onog što su sami odlučili sklapanjem kolektivnog ugovora. Sindikat PPDIV pokrenuo je u 2023. godini čak tri postupka mirenja zbog neuspjelih pregovora oko sklapanja kolektivnih ugovora. Od tih pokrenutih postupaka mirenja, kod jednog poslodavca mirenje okončano kao neuspješno krajem 2023. te su u 2024.g. pokrenuti prvi koraci radi organiziranja štrajka.
Sindikat PPDIV, koji gotovo svakodnevno pregovara kod raznih poslodavaca radi poboljšanja materijalnih i ostalih uvjeta radnika, još uvijek se susreće s poslodavcima koji ne žele kolektivni ugovor ili koji ne žele ni na koji način rješavati probleme sa sindikatima.
Mišljenja smo kako bi i Vlada Republike Hrvatske i ostale institucije i/ili udruge trebale intenzivnije raditi na podizanju svijesti o važnosti sklapanja kolektivnih ugovora i općenito radi poticanja kolektivnog pregovaranja, kako na razini pojedinih poslodavaca, tako i na granskoj razini, jer će na taj način radnici imati kvalitetnije uvjete rada.
- Prijedlozi te zakonske i druge inicijative kao i prijedlozi za ocjenu ustavnosti
Sindikat PPDIV u 2023. godini je aktivno sudjelovao u postupku provođenja e- savjetovanja prilikom donošenja zakona i pravilnika iz područja djelovanja sindikata, kako samostalno, tako i putem Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (dalje: SSSH) kao udruge više razine čiji je član.
Za istaknuti je inicijativu Sindikata PPDIV koja je komunicirana prema SSSH, a vezana je za pokretanje postupka transponiranja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama, temeljem koje Direktive transparentnost plaća treba biti najvažniji čimbenik kojim se pridonosi suzbijanju nejednakosti i za vrijeme radnog odnosa, ali i pri samom procesu zapošljavanja.
Važnost što skorije implementacije ove Direktive prepoznajemo u tome što bi objava podataka o kretanjima plaća u poduzećima uvelike olakšala kolektivne pregovore, ali i onemogućila poslodavce da sve informacije o financijskim kretanjima proglašavaju poslovnom tajnom (vidjeti točku 4.10. ovog dopisa).
- Pritužbe Međunarodnoj organizaciji rada
U 2023. godini Sindikat PPDIV nije podnosio pritužbe MOR-u. Međutim, Sindikat PPDIV početkom 2022. godine inicirao je kolektivne pregovore s Hrvatskom udrugom poslodavaca s ciljem sklapanja granskog kolektivnog ugovora za poljoprivredu i prehrambenu industriju. No unatoč stalnim naporima da se uspostavi socijalni dijalog i krene s kolektivnim pregovorima, Hrvatska udruga poslodavaca nije odgovarala na inicijativu Sindikata PPDIV-a. Nakon što je pokrenut formalni postupak utvrđivanja reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje, u kojem postupku Hrvatska udruga poslodavaca odbija dostaviti Sindikatu PPDIV popis poslodavaca – članova Hrvatske udruge poslodavaca – udruge za poljoprivredu i prehrambenu industriju, Sindikat PPDIV je zatražio pomoć EFFAT-a (European Federation of Food, Agriculture and Tourism Trade Unions) čiji je član. EFFAT je prema HUP-u reagirao dopisom te su nakon toga napravljeni određeni manji pomaci u uspostavljanju socijalnog dijaloga.
Međutim i nakon utvrđene reprezentativnosti Sindikata PPDIV-a i u 2023.g. Hrvatska udruga poslodavaca izbjegava granske kolektivne pregovore.
- Pomoć i zaštita radnika temeljem Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti
Tijekom 2023. godine članovi Sindikata PPDIV nisu nam se obraćali radi eventualnog prijavljivanja nepravilnosti temeljem Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.
Aktivnosti u vezi ovog Zakona bile su usmjerene na savjetovanje članova radničkih vijeća i sindikalnih povjerenika o pravima i obvezama radničkog vijeća u vezi donošenja pravilnika od strane poslodavaca.
Nadamo se kako će dostavljeni podaci biti od koristi u izradi izvješća, a radi eventualne daljnje suradnje u promicanju i zaštiti prava radnika, stojimo na raspolaganju.
S poštovanjem,
PREDSJEDNIK
Denis Paradiš
