Na poslovima čišćenja u javnim ustanovama, bez bolnica, zaposleno je više od 13.700 ljudi. Država na čišćenje godišnje potroši 950 milijuna kuna. Kako bi smanjila troškove Vlada planira napraviti outsorcing te djelatnosti odnosno taj posao prepustiti privatnim tvrtkama koje bi preuzele i radnike. Poduzetnik i nezavisni stručnjak za racionalizaciju troškova čišćenja Darko Zošak (51) smatra kako je to potpuno pogrešan potez.
Iza Zošaka je 25 godina iskustva u čišćenju s tim da je znanje stekao radeći u Švicarskoj i Njemačkoj. Njegova švicarska tvrtka čisti nekoliko tamošnjih bolnica, često se na švicarskim sudovima pojavljuje u raznim slučajevima kao svjedok stručnjak, a u Hrvatskoj je vlasnik savjetničke firme Deva Consluting.
Za Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) napravio je analizu koja je pokazala da je bolnicama isplativije imati vlastitu služba za čišćenje od outsourcinga. Svoje stručno znanje ponudio je i vladajućima, ali osim protokolarne zahvale nije uspio privući veću pažnju.
Potpredsjednica Vlade Milanka Opačić tvrdi kako će outsourcing dovesti do zadržavanja standarda kvalitete čišćenja i smanjenje troškova kroz povećanje učinkovitosti. Slažete li se s tim?
Opačić krije podatke. S jedne se strane izjavljuje kako su čistačice u javnim institucijama neefikasne, ali ne kaže zbog čega je to tako. Tomu nisu krivi djelatnici već oni koji ih vode. Na primjer u zagrebačkoj bolnici na Rebru ima oko 600 čistačica. Vodi ih glavna sestra koja nema nikakvog iskustva u organizaciji i provedbi čišćenja jedne zdravstvene ustanove, dok im zastarjelu opremu i pribor sa kojim je nemoguće efikasno čistiti kupuje služba za nabavu. Nije onda problem u takvim okolnostima zaključiti kako bi privatnik s tim istim čistačicama bio efikasniji. Ali to bi mogao napraviti i netko unutar bolnice kad bi znao na pravi način voditi i organizirati posao.
Znači vi tvrdite kako je čišćenje u vlastitom aranžmanu uvijek jeftinije od usluga čišćenja outsorcingom?
Pravilo je da sve ono što možete napraviti samostalno je uvijek jeftinije nego da to umjesto vas napravi netko drugi. Kad bi čistačice u javnim ustanovama radile na profesionalan način ne bi bilo potrebe za privatnicima. Osim toga mora se uzeti u obzir da vanjski servisi za čišćenje cijenu svoje usluge uvećavaju za svoju dobit i PDV, što ne čini vlastita služba za čišćenje.
Ali privatne tvrtke Vladi obećavaju višu kvalitetu usluge i uštede troškova od 20 posto?
Ne trebaju oni ništa obećavati. Neka kažu konkretno kako misle čistiti i neka kažu konkretno koliko će koštai čišćenje određene škole ili ministarstva. Razbacivanje sa postotcima uštede u odnosu na troškove jednog kaotičnog sustava čišćenja je čista manipulacija. Neka privatnici odgovore na pitanje da li su u stanju ponuditi uslugu koja je jeftinija od one u npr. Njemačkoj. Ja tvrdim da nisu unatoč činjenici da je tamo plaća spremačice 3 puta viša.
Znači suštinski problem je što servisi za čišćenje u Hrvatskoj čiste otprilike 3 puta sporije od servisa u Njemačkoj. Kod nas se nitko ne drži svjetski priznatih standarda i u Hrvatskoj prihvaćene norme HRN EN 13549 koja točno definira kako se opisuje i kontrolira usluga čišćenja. Zbog toga niti strane tvrtke koje rade na našem tržištu nisu dovele niti jednog svog stručnjaka za čišćenje. One su se prilagodile našem kaosu u kojem je bolje dobiti posao preko veze nego dobro odraditi posao. Kvaliteta u Hrvatskoj, nažalost, ne donosi zaradu.
Kako se namještaju javna nadmetanja za usluge čišćenja?
Formalno javni natječaji za čišćenje nisu namješteni već samo nisu precizni. Ništa ne bude definirano već se traže ponude čišćenja po nekoj cijeni za određeni broj kvadrata. I na takve natječaje se javljaju samo oni koji imaju garanciju nekoga unutar državne tvrtke ili institucije da neće doći do raskida ugovora. To je potpuno razumljivo, jer kad potpisuješ ugovore, a ne znaš što ćeš točno čistiti i koliko češ to često morati napraviti, onda moraš imati svog čovjeka. Bez njega svaki dan ćeš dobivati primjedbe i vrlo brzo gubiš posao.
Natječaji bi trebali biti transparentni, ali to u Hrvatskoj nitko ne želi. Zakon o javnoj nabavi ne kaže koliko nešto mora biti precizirano i to otvara prostor za malverzacije. Pravilo je da su svi natječaji koje raspisuju državne tvrtke i tijela u biti namješteni.
Osim toga veliki broj tvrtki koje su registrirane za čišćenje uopće ne rade taj posao već iznajmljuju radnike poput agencija.
Zar to nije protuzakonito?
Naravno da nije legalno. U pravilu to se radi tako da neka državna tvrtka ili institucija s privatnikom dogovori da on preuzme njihove čistačice i da ih plaća, dok sve ostalo odradi javna ustanova, dakle davat će izravne upute za rad čistačicama, kontrolirat će odrađuju li zadano, određivat će im radno vrijeme, određivati zamjene za vrijeme godišnjeg i bolovanja i sve ostalo.
Privatnik se više neće pojavljivati, njegovo je samo da plaća čistačice, piše fakture i radi unaprijed dogovorenu raspodjelu kolača.
Kako se ne radi o pružanju usluge već o iznajmljivanju čistačica, međusobno potpisani ugovor o usluzi je fiktivan i time protuzakonit.
Što će se desiti s čistačicama koje su sad na plaći iz državnog proračuna kad pređu kod privatnika?
Vlada se jednostavno želi riješiti tih žena jer ne želi sama provesti reorganizaciju. Kad bi sami išli u otpuštanja našli bi se u problemu koga se riješiti jer je, prema mom iskustvo, pola tih čistačica zaposleno preko veze. Ovako će prljavi posao odraditi privatnik.
On će ih preuzeti, jamčiti će im sva prava nekoliko godina, i za to vrijeme napraviti selekciju tako da mu ostanu najbolje radnice. Znači od uzmimo 600 čistačica njih 200 najlošijih ostavit će odmah da čiste državnu ustanovu, jer ga tamo nitko neće kontrolirati , dok će s ostalima rušiti cijene na tržištu. Mnoge od njih će vremenom same dati otkaz jer će ih on iskorištavati maksimalno koliko može.
Kakva su vaša iskustva iz Švicarske i Njemačke prevladava li tamo outsourcing ili se zadržavaju vlastite službe za čišćenje?
Outsourcing je bio jako raširen 90tih godina, a razlog tome je bio jer su se tada objekti čistili zastarjelim tehnikama i čišćenje je bilo sporo i skupo. Vanjski servisi su tada bili mnogo efikasniji.
Ali kad su upravitelji državnih institucija shvatili da kvaliteta i efikasnost čišćenja ne ovisi o nekom posebnom predznanju nego da je tu najvažnije onaj tko rukovodi čišćenjem, trend se promijenio. Mnoge bolnice, škole i gradovi u Njemačkoj su se vratili na čišćenje u vlastitom aranžmanu u obliku posebne uprave za pomoćno-tehničke poslove.
Izvor/Autor: http://www.tportal.hr/
