U petak 19. prosinca, u središnjem uredu Sindikata PPDIV u Zagrebu, zaposleni u Sindikatu organizirali su mali domjenak u čast kolege Marinka Vrsaljka i tako ga svećano ispratili u njegovu zasluženu mirovinu, u kojoj je formalno od ljeta ove godine.
Marinko Vrsaljko u sindikalni život Hrvatske uključio se odmah od njenog osamostaljena 1990. godine, prvo kroz rad u SSSH-a gdje je neko vrijeme obnašao i dužnost tajnika, a potom je od sredine devedetih godina prošlog stoljeća (oprosti Marine na vremenskom određenju u stoljećima op.a.), pa sve do odlaska u mirovinu sredinom ove godine bio dijelom Sindikata PPDIV-a.
Svojim radom dao je veliki doprinos u djelovanju Sindikata PPDIV. Sudjelovao je u izradi Statuta Sindikata PPDIV i svih drugih akata, te definirao principe djelovanja na temelju kojih je Sindikat PPDIV među prvima u novoj, samostalnoj Hrvatskoj prepoznat kao demokratski radnički sindikat sposoban i spreman zaštititi svoje članove u novim tržišnim okolnostima i drugačije određenim pozicijama u poduzećima koje je definiralo privatno vlasništvo.
Zastupajući sindikate sudjelovao je u pregovorima sa Vladom RH i poslodavcima kod donošenja prvog Zakona o radu, a u narednim se godinama u Sindikatu PPDIV uz svoje redovne ekonomske poslove, isprofilirao u glavnog pregovarača za sklapanje kolektivnih ugovora u PPDIV-ovim podružnicama /poduzećima.
Posebno je bio angažiran u složenim, većim hrvatskim kompanijama počevši od Dukata, Kraša, Agrokora, Podravke i TDR-a, pa sve do Coca Cole, Vodoprivrede Hrvatske, Karlovačke pivovare, PIK-a Rijeka i mnogih drugih, jer gotovo da je nemoguće nabrojiti sva poduzeća u kojima je bio neumorna potpora kolegama i sukreator socijalnog dijaloga.
Autor je mnogih stručnih članaka iz područja sindikalnog pokreta u Hrvatskoj, sindikalnog organiziranja i promicanja sindikalnih vrijednosti među radnicima, a kolege će ga zasigurno pamtiti kao vrsnog govornika sa mnogih sindikalnih seminara i sindikalnih sastanaka, koji je sa posebno vještim diplomatskim izričajem, uvijek kad je to bilo najpotrebnije, znao primiriti uzavrele rasprave i snažno suprotstavljena stajališta kolega i usmjeriti ih prema napretku organizacije koju i danas jedanko snažno osjeća i nosi u svom umirovljeničkom srcu.
Na kraju treba reći da je Marinko Vrsaljko kroz svoj sindikalni staž duži od dva desetlječa kombinacijom stečenog zanja i svojeg životnog iskustva “odgojio” je mnoge sindikalne generacije, sticao kolege i prijatelje, a takve veze srećom nikad se ne umirovljuju i ne prestaju, već traju cijeli život.
