Temeljem Ustava Republike Hrvatske, pučka pravobraniteljica je opunomoćenica Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska, a djelokrug i način rada institucije propisan je Zakonom o pučkom pravobranitelju (NN br. 76/12), Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08, 112/12), Zakonom o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NN br. 18/11, 33/15) te Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN br. 46/22).
Pučka pravobraniteljica podnosi godišnje izvješće Hrvatskome saboru, koji sadrži analizu i ocjenu stanja zaštite prava i sloboda, analizu i ocjenu stanja vezanu za određene pojavne oblike povreda prava pojedinaca ili pojedinih društvenih skupina, kao i ocjenu o mjeri postupanja u skladu s prethodnim preporukama te nove preporuke za otklanjanje sustavnih nedostataka i nepravilnosti.
Prilikom pripreme godišnjeg izvješća, pučka pravobraniteljica oslanja se na pritužbe građana, kao i na odgovore i izvješća javnopravnih tijela, organizacija civilnog društva, relevantna istraživanja, informacije iz medija i druge izvore.
Kao i ranijih godina, Sindikat PPDIV dostavio je podatke u kojima iznosimo naša iskustva i zapažanja u 2024. godini.
Preglednosti radi, traženi podaci dostavljaju se razrađeni na sljedeći način:
- Diskriminacija u području radnog odnosa
- Zaštita dostojanstva radnika
- Zlouporaba instituta rada na određeno vrijeme i drugih nesigurnih oblika rada
- Poteškoće oko isplate neoporezivih primitaka
- Problemi s kojima se susreću strani radnici
- Ostali problemi članova sindikata vezani uz radnopravni status
- Prijedlozi te zakonske i druge inicijative, kao i prijedlozi za ocjenu ustavnosti
- Diskriminacija u području radnog odnosa
1.1. Vezano za diskriminaciju radnika po propisanim diskriminacijskim osnovama, u 2024. godini nastavio se već ranije istaknut problem diskriminacije sindikalnog povjerenika s osnove pripadnosti sindikatu i provođenja sindikalne djelatnosti. Sindikalni povjerenici Sindikata PPDIV često su izloženi povećanim pritiscima od strane poslodavca, rade u nepovoljnijem rasporedu radnog vremena, a od istih se traži da posao obavljaju s povećanom pažnjom te se ponekima uručuju upozorenja zbog navodnih povreda radnih obveza. Iako je sudska praksa odredila da protiv upozorenja nije dozvoljeno podnošenje tužbe (jer još uvijek nije nastala povreda radnog odnosa), Sindikat PPDIV reagira na neutemeljene optužbe poslodavca te redovito nastoji formalnim putem zaštititi prava svojih sindikalnih povjerenika i podnijeti zahtjev za zaštitu prava i protiv upozorenja. Ovo ih razloga kako bi u evidenciji radnika ostalo evidentirano da se radnik protivio izdanom upozorenju i opovrgnuo navode iz istoga.
Jedan takav slučaj povrede prava radnika i sindikalnog povjerenika dogodio se kod poslodavca koji djeluje kao dio svjetske mliječne grupacije te ima poznatu kompaniju u Republici Hrvatskoj. U tom je poduzeću poslodavac godinama zakidao sve radnike za naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora (o tome više vidjeti infra pod točkom 6.7. ovog dopisa). Sindikat PPDIV je u nekoliko navrata, mirnim putem, pokušao dogovoriti s poslodavcem da se obračun naknade za godišnji odmor ispravi za ubuduće, a da se radnicima isplati dio novaca za koji su zakinuti, međutim poslodavac nije želio problem riješiti na miran način. Nakon što je naš sindikalni povjerenik poduzeo pripremne radnje kako bi članove sindikata informirao i uputio na koji način mogu svoja prava iz radnog odnosa ostvariti putem Sindikata PPDIV i sudskim putem, poslodavac je sindikalnom povjereniku počeo uručivati opomene za ponašanja koja inače ostalim radnicima tolerira i za koja je zaista diskutabilno predstavljaju li kršenje radne obveze. Radnik je u konačnici, zbog sindikalnog djelovanja, suspendiran te je od Sindikata PPDIV zatražena suglasnost za izvanredni otkaz ugovora o radu. Sindikat PPDIV osigurao mu je pravnu pomoć te su u tijeku dva sudska postupka radi vraćanja radnika na posao i radi nadomještaja suglasnosti za otkaz sindikalnom povjereniku.
1.2. Vezano za diskriminaciju, Sindikat PPDIV je početkom godine zaprimio i jednu pritužbu vezanu za diskriminaciju od strane poslodavca po nacionalnoj osnovi. Sindikat PPDIV je ukazao na pristiglu pritužbu poslodavcu i pribavio određena saznanja o situaciji, međutim radnik je dobrovoljno odlučio raskinuti ugovor o radu s tim poslodavcem, te daljnjeg utvrđivanja osnovanosti navoda nije bilo niti je radnik u istome ustrajao.
1.3. Jedna od osnova diskriminacije koja je generirala nekoliko upita naših članica prošle godine je i trudnoća te istek ugovora o radu na određeno vrijeme. Dakle, javile su nam se radnice koje su zaposlene kod poslodavca na određeno vrijeme, poslodavcu je bila poznata okolnost da su radnice trudne te im nije produžen ugovor o radu na određeno vrijeme. S formalno-pravnog aspekta radnice nisu pretrpjele nikakvu povredu radnopravnog statusa , jer je došlo do prestanka ugovora o radu zbog isteka vremena na koji je sklopljen, a ne otkaza ugovora o radu. Međutim, moguće je da se u tim slučajevima radi o skrivenoj diskriminaciji s osnove trudnoće i materinstva.
- Zaštita dostojanstva radnika
U 2024. godini Sindikat PPDIV poduzimao je radnje radi zaštite dostojanstva tri radnice – članice sindikata. Jedan slučaj pritužbe zbog povrede dostojanstva radnice dogodio se u velikoj poljoprivredno – prehrambenoj kompaniji u Baranji, a druga dva slučaja povrede dostojanstva radnice dogodila su se u jednoj konditorskoj kompaniji u Slavoniji (za istu kompaniju smo podnosili pritužbu i za 2023. godinu). U sva tri slučaja radilo se o pritužbi zbog uznemiravanja od strane nadređenih radnika i to zbog neprimjerene komunikacije na radnom mjestu, dakle vikanja, vrijeđanja, omalovažavanja i slično. Dva postupka vodila su se kod poslodavca te su u tom stadiju i zaključena.
U jednom postupku utvrđeno je da do povrede dostojanstva nije došlo (izjave svjedoka – radnika su bile takve da se nisu htjeli konfrontirati pred poslodavcem za kojeg rade), dok je u drugom slučaju utvrđeno da je došlo do povrede dostojanstva te je kao predviđena mjera izrečena obvezna edukacija nadređene radnice iz područja komunikacije.
Treći postupak povodom prijave radnice (ujedno i sindikalne povjerenice Sindikata PPDIV koja je više puta uznemiravana, što je utvrđeno kroz ranije sudske postupke) vodio se ispred suda (jer je povreda dostojanstva počinjena od strane uprave poslodavca). Povreda dostojanstva radnice sastojala se u izloženosti neprimjerenom, verbalno agresivnom i omalovažavajućem ponašanju od strane predstavnika poslodavca. Za vrijeme trajanja sudskog postupka, postojećeg poslodavca je kupio novi investitor, koji je želio riješiti postojeće sudske sporove, te je sudski spor završen sudskom nagodbom u kojoj je poslodavac priznao da je povrijedio dostojanstvo radnice te je radnici u cijelosti nadoknađena šteta koju je potraživala tužbom.
Dodatno ističemo da poslodavce kroz sastanke s upravom i za vrijeme kolektivnih pregovora upozoravamo na to da je većina komunikacijskih problema prema radnicima uzrokovana nestručnošću i needuciranošću srednjeg menadžmenta. Naime, odluke uprave nisu komunicirane točno i detaljno, a srednji menadžment ponekad nema ljudsku i pristojnu komunikaciju prema radnicima (npr. prekovremeni rad uvodi se prisilno, bez uvažavanja potreba za slobodnim vremenom radnika, radnicima se vrlo rijetko upućuju riječi zahvale, pohvale, poticajne ili motivirajuće riječi, češće im se upućuje pokuda itd).
Neki poslodavci prepoznaju ovaj problem te u same pravilnike o radu, kod uređivanja postupka zaštite dostojanstva radnika, kao mjere koje poslodavac može propisati za utvrđenu povredu dostojanstva predviđaju i tečajeve odnosno osposobljavanja iz područja komunikacije.
- Zlouporaba instituta rada na određeno vrijeme i drugih nesigurnih oblika rada
I u 2024. godini jedan od najučestalijih nesigurnih oblika rada kod poslodavaca koji posluju u Republici Hrvatskoj je ugovor o radu na određeno vrijeme, a njegovim se sklapanjem ujedno i najčešće krši Zakon o radu. Naime, velik broj poslodavaca u kojima naš sindikat ima članove, s radnicima sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme mimo razloga propisanih ZOR-om, dakle kada se radi o zapošljavanju na radnim mjestima na kojima je uvijek postojala stalna potreba za radnom snagom (odnosno bez objektivnog razloga za takav ugovor).
Osim što radnici sklapaju ugovore o radu na određeno vrijeme i kada za to nisu ispunjeni zakonski uvjeti, takve ugovore sklapaju na tri ili šest mjeseci najčešće, uz konstantno produljivanje do maksimalno zakonom dopuštenog roka ili broja ugovora, a nakon toga ih poslodavci odjave s mirovinskog osiguranja na neko vrijeme te ponovno zaposle na istom radnom mjestu, i to ponovno temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme.
U odnosu na agencijski rad i platformski rad moramo napomenuti da spomenute kategorije radnika nisu naši članovi pa po navedenim pitanjima ne možemo dati doprinos Vašem izvještaju.
- Problemi prilikom isplate neoporezivih primitaka, novčanih nagrada za radne rezultate i drugih dodatnih oblika nagrađivanja radnika
Vezano za isplatu neoporezivih primitaka radnika u vidu božićnice, regresa, dara za dijete, uskrsnice i slično, tendencija je sindikata kao jednog od aktera socijalnog dijaloga i ugovorne strane kolektivnog ugovora da se ovi iznosi, ako poslodavac ima mogućnosti, ugovore u svima jednakim iznosima i u maksimalno neoporezivim rangovima. Možemo reći da većina poslodavaca iz realnog sektora u kojima imamo članove isplaćuje ove primitke sukladno svojim aktima i u propisanim iznosima.
Što se tiče nagrade za radne rezultate, neki poslodavci se koriste ovim nagradama kroz kvartalne ili godišnje isplate ako se postigne dobar rezultat u poslovanju. No ima i poslodavaca koji ovaj iznos isplaćuju na mjesečnoj razini kako bi podigli ukupan neto primitak radnika, jer im je ovo jeftinije. Neki poslodavci pravo na isplatu nagrade za radni rezultat vežu uz prisutnost na radnom mjestu, a sve s ciljem smanjenja stope absenteizma.
Sindikat PPDIV potpisnik je nekih kolektivnih ugovora koji u sebi imaju odredbe da se nagrada za radni rezultat umanjuje razmjerno danima koje je radnik proveo na bolovanju, a ima i kolektivnih ugovora koji propisuju da radnici ostvaruju pravo na ovu nagradu ako su u jednom mjesecu ostvarili prisutnost na radu od 95%. Iako namjera sindikata nije da se ova nagrada veže uz prisutnost na radnome mjestu (jer to nije niti priroda samog prava), u određenim situacijama se pristaje da takve odredbe uđu u kolektivni ugovor kako bi barem jedan veći dio radnika ostvarivao pravo na ovu nagradu.
- Problemi stranih radnika u Republici Hrvatskoj
Sindikat PPDIV je u ranijim dopisima pučkom pravobranitelju ukazivao na okolnost da kod mnogih poslodavaca dolazi do situacije da se plaćanjem smještaja i troškova prehrane stranim radnicima, kao i kreiranjem rasporeda rada na način da se pogoduje stranim radnicima (negdje strani radnici rade samo prvu smjenu ili ne rade vikendima, za razliku od hrvatskih radnika), stavlja strane radnike u znatno bolji i povoljniji položaj od hrvatskih radnika, što predstavlja određeni vid diskriminacije. Naravno da takve situacije uzrokuju nezadovoljstvo naših radnika koji zbog dugogodišnjeg rada kod istog poslodavca, sakupljenim iskustvom, poznavanjem jezika, poznavanjem proizvodnih procesa odnosno procesa rada i slično svakako predstavljaju kvalitetnijeg, ali vrlo često slabije plaćenog radnika u odnosu na strane radnike.
Nadalje, iz razgovora s našim članovima saznajemo da strani radnici nisu dovoljno educirani u smislu ponašanja kod obavljanja radnih zadataka i ispunjavanja radnih obaveza te kako dosta njih nema radne navike kakve imaju naši radnici.
Kako bi se spriječilo iseljavanje hrvatskih radnika, a potrebe tržišta rada uspješno zadovoljavale na domaćem tržištu, svakako je potrebno dati mogućnosti ostvarivanja primjerene zarade i poboljšati uvjete rada državljana Republike Hrvatske. Naime, stava smo da poslodavac zapošljavanjem stranih radnika ima značajne izdatke u vidu troškova prehrane, plaćanja smještaja i drugog te da bi poboljšanjem uvjeta rada hrvatskih radnika i utroškom istih sredstava koja utroše na strane radnike uspješno doprinijeli zadržavanju domaćeg radnika te očuvanju domaćeg tržišta rada. Premda strani radnici obogaćuju društvo i popunjavaju praznine na tržištu rada koje su nastale zbog velike stope iseljavanja hrvatskih radnika, svakako treba raditi na poboljšanju uvjeta rada državljana Republike Hrvatske i njihovom zadržavanju na radnim mjestima, a ne naknadnom zapošljavanju stranih radnika pod boljim materijalnim uvjetima i na dulji vremenski period u odnosu na domaće radnike.
Štoviše, mišljenja smo da se isplatom primitaka na temelju radnog odnosa isključivo ili u većem iznosu stranim radnicima postupa diskriminatorno prema domaćim radnicima koji sami plaćaju najamninu za prostor u kojem žive, sami ga održavaju te nemaju osiguran jednak broj obroka kao i strani radnici.
Međutim, primjećujemo da se i strani radnici počinju interesirati za članstvo u sindikatu, osobito radnici koji rade na radnim mjestima na kojima se zahtijeva intenzivniji fizički rad. Tako su prvi strani radnici – članovi sindikata (Filipinci) učlanjeni u jednoj velikoj kompaniji iz područja mesne industrije, a interes za članstvo u sindikatu pokazali su i državljani Nepala koji rade na održavanju vinograda u jednoj poljoprivrednoj kompaniji.
U Sindikatu PPDIV u 2024. godini nismo zaprimili niti jednu pritužbu stranih radnika vezano za njihov položaj položaj kod poslodavca.
- Ostali problemi članova sindikata vezani uz radnopravni status
6.1. U 2024. godini i dalje je prisutan problem s kojim se radnici susreću nedostavljanje rasporeda radnog vremena u rokovima određenim ZOR-om. Naime, dosta često radnici saznaju za raspored radnog vremena za idući dan tek po završetku smjene toga dana. Članovi ukazuju i na situacije kada dođu na posao, ali ih nadređeni tek po dolasku na posao informira da se mogu vratiti kući jer je poslodavac zbog vlastitih organizacijskih propusta morao nezakonito promijeniti već ranije doneseni raspored radnog vremena.
Navedenim postupanjem radnici ne mogu gospodariti svojim privatnim vremenom te je gotovo nemoguće postići ravnotežu između privatnog i poslovnog života.
6.2. Idući problem kojeg uočavamo, a povezan je s radnim vremenom, je ne vođenje ili pak neuredno vođenje evidencije radnog vremena (primjerice dvostruko vođenje evidencije). S tim u vezi, naši članovi su se susretali sa situacijama kada poslodavac u jednom tjednu nema dovoljno posla za puno radno vrijeme radnika (ugovorenih 40 sati tjedno), pa radniku u evidenciju zabilježi da je taj tjedan radio „u minusu“ (npr. samo 30 sati), dok ga za preostalo vrijeme do punih 40 sati tjedno „zaduži“ za nadoknadu u idućem periodu pri čemu bi takav radnik naredni tjedan radio 50 sati raspoređeno na način kako bi poslodavcu odgovaralo tada. Dakle, službeno bi bilo evidentirano puno radno vrijeme koje nije nejednako raspoređeno, a u praksi bi radno vrijeme bilo nejednako raspoređeno i to ne sukladno institutima nejednakog rasporeda radnog vremena ili preraspodjele radnog vremena i samo s ciljem izbjegavanja isplate naknade plaće na teret poslodavca zbog prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
6.3. Moramo istaknuti problem koji smatramo velikim i vezan je za jednu skupinu radnika kod većine poslodavaca, a to je problem s radnim vremenom trgovačkih putnika kojima se ne obračunava u radno vrijeme ono vrijeme kad su na putu.
Naime, hrvatsko radno zakonodavstvo i sudska praksa ne slijede kvalifikacije i dualni koncept radnog vremena i vremena odmora na način kako ih definira pravo EU. Potrebno je u hrvatsko zakonodavstvo uvesti definiciju „vremena odmora“ kao slobodnog vremena radnika kada on ne radi, a kako bi i u Hrvatskoj zaživio dualni koncept radnog vremena i vremena odmora.
Nedavno doneseno tumačenje Ministarstva gospodarstva o službenom putu i prekovremenom radu protivi se pojmu „radnog vremena“ u smislu članka 2. točke 1. Direktive 2003/88 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. godine o određenim vidovima organizacije radnog vremena, te da takvo tumačenje ima za učinak promjenu naravi tog pojma i povredu cilja zaštite sigurnosti i zdravlja radnika.
Dakle, u konkretnim situacijama pri radu trgovačkih putnika, cijeli službeni put, uključujući i putovanja radnika, treba biti kvalificiran kao radno vrijeme budući da je putovanje neophodno sredstvo obavljanja konkretnih usluga.
6.4. Radnici rade dulje od zakonom dozvoljenog broja prekovremenih sati i to u okolnostima koje ne udovoljavaju strogim zakonskim kriterijima iznimnosti primjene prekovremenog rada. Poslodavci ponekad niti ne isplaćuju naknadu za prekovremeni rad, a radniku se eventualno osigura slobodni dan (bez pisanog pristanka radnika na navedeno), dok kod nekih poslodavaca niti to. Prekovremeni rad je kod nekih poslodavaca konstantno prekobrojan pa se ne prikazuje, a što je pokazatelj nedovoljnog broja zaposlenih radnika.
Dodatno napominjemo kako gotovo nitko od poslodavaca ne uručuje radniku pisani nalog za prekovremeni rad, niti pismeno potvrđuje usmeni nalog za obavljanje prekovremenog rada, što ima za posljedicu teže dokazivanje prekovremenog rada u sudskim postupcima radi isplate povećane plaće.
Nadalje, poslodavci koji su iskoristili maksimalno dozvoljeni fond prekovremenih sati iste ne prikazuju niti u evidenciji radnog vremena niti na platnim listama, već radnicima za te iste sate rada isplate ili stimulaciju bruto plaće ili se koriste isplatom nagrade za radni rezultat u neoporezivom iznosu (čime zakidaju državu i radnika za poreze i doprinose), pa se radnici obraćaju sindikatu s upitima je li im obračunat i isplaćen ispravan novčani ekvivalent za prekovremeni rad. Dakle, obračun plaće nije ispravno sastavljen i ne sadrži sve elemente koje bi trebao sadržavati, a prosječnome radniku tada ne može biti jasno je li ga poslodavac zakinuo za određeni novčani iznos.
Vezano za prekovremeni rad, potrebno je napomenuti i da određeni poslodavci s radnicima sklapaju tzv. „menadžerske ugovore“ gdje s radnikom ugovaraju bruto plaću te tim radnicima, koji su u pravilu samo rukovodeće osoblje, ne isplaćuju dodatak za prekovremeni rad (objašnjenje je poslodavaca da je plaća za prekovremeni rad već „uračunata“ u bruto plaću), a što je svakako protivno važećim odredbama ZOR-a.
6.5. Nadalje, a vezano za korištenje godišnjeg odmora, u praksi se zanemaruje odredba ZOR-a prema kojoj poslodavac mora radnika najmanje petnaest dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegova korištenja, dakle bez uzimanja u obzir mogućnosti za odmor koje su raspoložive radnicima. I dalje postoje poslodavci koji radnike upućuju na godišnji odmor u dane kada nemaju dostatne sirovine za rad ili nastane prekid rada zbog razloga za koje nisu odgovorni radnici.
6.6. Sve više poslodavaca se u 2024. godini, prilikom komunikacije s članovima radničkih vijeća i sindikalnim povjerenicima, poziva na tzv. poslovnu tajnu. Odnosno, određeni podatak se odbija radničkom vijeću (ili sindikalnom povjereniku) dati pozivom na poslovnu tajnu. Također se prilikom donošenja pravilnika o radu vrlo široko propisivalo što sve predstavlja poslovnu tajnu, bez da se suštinski zaista i radi o podatku koji bi to mogao biti. Gotovi svi poslodavci plaću smatraju i tretiraju poslovnom tajnom, iako je Zakonom o radu propisano da osnove i mjerila za plaću ne smiju biti poslovna tajna.
6.7. Potrebno je skrenuti pozornost pučkom pravobranitelju da je kod jednog poslodavca iz mljekarske industrije došlo do pogrešnog obračunavanja naknade za godišnji odmor, odnosno poslodavac nije računao ovu naknadu sukladno Zakonu o radu (kao prosjek tri zadnje mjesečne plaće isplaćene radniku prije mjeseca u kojem koristi godišnji odmor, uključujući i sve dodatke za prekovremeni rad, rad nedjeljom, smjenski rad i slično), već kao osnovnu plaću, čime je pojedini radnik kod tog poslodavca na razini zadnjih pet godina (koliko iznosi zastarni rok za potraživanja s osnove radnog odnosa) zakinut za otprilike 1.500,00 do 4.500,00 eura (ovisno o visini plaće koju radnik prima).
U trenutku pisanja ovog izvještaja oko 170 članova Sindikata PPDIV podnijelo je tužbe radi isplate razlike u naknadi plaće za godišnji odmor. Naime, Sindikat PPDIV u nekoliko je navrata, kroz socijalni dijalog i u pokušaju mirnog rješenja spora, ukazivao poslodavcu da radnicima isplati razliku potraživanja, što je poslodavac odbijao. Onim članovima koji za to ispunjavaju uvjete propisane internim pravilima Sindikata osigurana je besplatna pravna pomoć i omogućeno vođenje sporova. U ovom trenutku još nemamo niti jednu prvostupanjsku odluku.
6.8. Sindikat PPDIV dodatno obavještava pučkog pravobranitelja da su radnici – članovi Sindikata PPDIV vodili i sporove radi naknade troškova prijevoza (kod poslodavca Hrvatske vode), međutim je velika većina tih sporova okončana nagodbom u korist radnika te su radnici dobili dugovane naknade troškova prijevoza, kamate i troškove zastupanja.
- Prijedlozi te zakonske i druge inicijative kao i prijedlozi za ocjenu ustavnosti
Sindikat PPDIV surađuje sa Savezom samostalnih sindikata Hrvatske (dalje: SSSH) kao udrugom više razine te je putem SSSH i ove godine urgirao požurivanje transponiranja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i provedbenih mehanizama, temeljem koje Direktive transparentnost plaća treba biti najvažniji čimbenik kojim se pridonosi suzbijanju nejednakosti i za vrijeme radnog odnosa, ali i pri samom procesu zapošljavanja.
Važnost što skorije implementacije ove Direktive prepoznajemo u tome što bi objava podataka o kretanjima plaća u poduzećima uvelike olakšala kolektivne pregovore, ali i onemogućila poslodavce da sve informacije o financijskim kretanjima proglašavaju poslovnom tajnom. Međutim, nikakve konkretne aktivnosti vezane uz transponiranje ove Direktive u hrvatski pravni poredak nisu učinjene.
Nadalje, Sindikat PPDIV je preko SSSH ukazao na potrebu transponiranja još jedne direktive, a to je Direktiva o minimalnoj plaći. Implementacija Direktive se odvija u dva smjera, prvi je usklađivanje Zakona o minimalnoj plaći, što je učinjeno, a drugi je usvajanje Akcijskog plana za promicanje kolektivnog pregovaranja (koji moraju usvojiti sve države s pokrivenošću kolektivnim ugovorima manjom od 80%, dakle i Hrvatska). Što se tiče Akcijskog plana, postoji radna skupina formirana još početkom 2023., ali provedena je samo inicijalna rasprava.
Sindikat PPDIV u ranijim je dopisima skretao pozornost na probleme vezane uz vođenje socijalnog dijaloga između sindikata i poslodavaca radi sklapanja kolektivnih ugovora. Iako se ovaj problem ne tiče izravno prava radnika, on se itekako reflektira na položaj radnika u kompanijama (sklapanje kolektivnih ugovora ujedno znači i povećanje materijalnih prava radnika, a ako je socijalni dijalog između sindikata i poslodavaca razvijen, tada se i pojedinačni problemi radnika puno lakše i efikasnije rješavaju).
Naime, poslodavci dosta često prava podižu internim aktima bez socijalnog dijaloga i ne žele o visini prava pregovarati ili se obvezivati na isplatu onog što su sami odlučili sklapanjem kolektivnog ugovora.
Sindikat PPDIV, koji gotovo svakodnevno pregovara kod raznih poslodavaca radi poboljšanja materijalnih i ostalih uvjeta radnika, još uvijek se susreće s poslodavcima koji ne žele kolektivni ugovor ili koji ne žele ni na koji način rješavati probleme sa sindikatima.
Mišljenja smo kako bi i Vlada Republike Hrvatske i ostale institucije i/ili udruge trebale intenzivnije raditi na podizanju svijesti o važnosti sklapanja kolektivnih ugovora i općenito radi poticanja kolektivnog pregovaranja, kako na razini pojedinih poslodavaca, tako i na granskoj razini, jer će na taj način radnici imati kvalitetnije uvjete rada. Donošenje ovog Akcijskog plana i propisivanje konkretnih mjera za jačanje socijalnog dijaloga vidimo kao prioritet u poboljšanju materijalnih prava radnika.
Što se tiče inicijative za sklapanje granskog kolektivnog ugovora za sektor poljoprivrede i prehrane kao sektore od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku, nažalost Sindikat PPDIV kao reprezentativni sindikat za sklapanje granskog kolektivnog ugovora već godinama pokušava pokrenuti kolektive pregovore s Hrvatskom udrugom poslodavaca (dalje: HUP). Naime, sukladno Zakonu o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata, HUP je socijalni partner nametnut od države za sklapanje granskog kolektivnog ugovora. No niti nakon nekoliko održanih sastanaka između našeg sindikata i predstavnika HUP-a nisu započeli kolektivni pregovori.
Od iznimne je važnosti sklapanje takvog kolektivnog ugovora koji bi ujednačio i donekle izbalansirao i izregulirao minimalne radne uvjete i minimalnu razinu materijalnih primanja u sektoru poljoprivrede i sektoru prehrane, kao i riješio problem nelojalne konkurencije. Stoga se moli Naslov da snagom svog autoriteta i svim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju, podupre nastojanja našeg sindikata da sklopi granski kolektivni ugovor.
Nadamo se kako će dostavljeni podaci biti od koristi u izradi izvješća, a radi eventualne daljnje suradnje u promicanju i zaštiti prava radnika, stojimo na raspolaganju.
S poštovanjem,
PREDSJEDNIK
Denis Paradiš
